Lider SPP i narodni poslanik Muamer Zukorlić nedavno je podnio formalni zahtjev da se vjernicima u Skupštini Srbije obezbijedi prostor za molitvu.
Tim povodom lider Stranke pravde i pomirenja bio je sa Vladanom Glišićem iz Narodne mreže gost u jutarnjem programu televizije Prva.
Zukorlić navodi da je poseban prostor za molitvu vjersko pravo zagarantovano Ustavom, kao i da to nema nikakve veze sa sekularizmom, dok je Glišić istakao da bi molitva u Skupštini Srbije predstavljala narušavanje razdvojenosti države i crkve.
Prema Zukorlićevim riječima, zahtjev u kojem su tražili “mogućnost za molitvu“ podnijet je prije nekoliko mjeseci, a odgovora i dalje nema:
“Debata se povela jer sam tokom skupštinske sjednice ostao bez mogućnosti da govorim – zakasnio sam zato što sam napustio Skupštinu zbog molitve. Muslimani se mole pet puta dnevno i to mogu da obavljaju bilo gdje, ali petkom za džumu mora postojati organizovani način djelovanja. Postoji jedan molitveni prostor u Bulevaru kralja Aleksandra i tamo idemo, ali gužva…“
Kako kaže, zahtjevom za prostorom za molitvu u Skupštini Srbije oni traže “samo ono što je već postojalo 1936. godine“.
“Da se razumijemo, mi smo za molitveni prostor za sve vjere, kao što su to 1936. imali i muslimani i katolici i pravoslavci. Međutim, nama zbog intenziteta molitivi je to potrebnije, u pravoslavlju je manje obaveznih molitivi. Pritom, to je naše ustavno i zakonsko pravo. Radi se o vjerskom pravu i resursu koji smo već imali 1936. godine i koji će meni olakšati da budem vjernik i da ne gubim vrijeme kao poslanik“, naveo je Zukorlić.
Vladan Glišić iz Narodne mreže istakao je da je protiv tog zahtjeva i predložio da bi prostor za molitvu mogao da bude uređen u blizini Skupštine, u zgradama koje su u državnom vlasništvu ili vlasništvu lokalne samouprave.
“Kada je u Skupštini postojao prostor za molitvu, dakle od 1936. do 1945. godine, država i crkva nisu bili odvojeni kao danas. Iako sam za to da crkva ima veliki uticaj na društvo, ne treba da ima uticaj na državu, jer je država aparat prinude i nije dobro da postoji ta isprepletenost”, naveo je Glišić.
“A da li ste onda protiv toga da se predsjednik zaklinje na Bibliji? Zašto unosite Bibliju onda u Skupštinu”, upitao ga je Zukorlić.
Glišić je naveo da su bogoslužbeni rituali dozvoljeni u bolnicama, zatvorima i vojnim i policijskim objektima, kao i da je odvojenost crkve i države u Srbiji “vrlo sprovedena – ali neutralno, ne bogoborbeno”.
“Ljudi koji su u vojci ili u bolnici su tamo tokom čitavog dana i ako tamo nemaju prostor za molitvu, neće imati gdje da se mole. Vi u Skupštini niste cio dan”, rekao je Glišić, na šta je Zukorlić dodao “Dakle, mogu da idem na molitvu ili da žrtvujem mogućnost da govorim u Skupštini?”
Glišić je tu ponovio svoju tezu o odvojenosti države i crkve i istakao da to podrazumijeva za sve vjere, na šta mu je Zukorlić rekao:
“Zato vam i propada desničarska ideologija, jer ste se potpuno pogubili. Nema ovo nikakve veze sa sekularnošću, ovo je pitanje moltive”.
Glišić je na to odgovorio pitanjem “u čemu je problem ako država omogući prostor za molitvu pored Skupštine”.
“Ako je pored ne smeta, ali to nije urbanistički moguće. Dom Narodne skupštine ima historijsku i kulturnu vrijednost… Da dozidamo samo? Pritom je sam izlazak iz Skupštine veoma precizan, pregledi… Čoveku treba omogućiti njegovo pravo gde god se nalazi, da ne bude u situaciji da treba da žrtvuje vjeru ili svoj posao. U sjedištu UN ima molitveni prostor, u senatu SAD, u mnogim političkim institucijama Evrope”, naveo je Zukorlić.
Na pitanje koliko je muslimana među poslanicima, Zukorlić je rekao da ih je sedam, ali da to uopšte nije pitanje jer se “pravo ne meri na kilo” i da prostor za molitvu treba da postoji ako je makar jedan poslanik muslimanske vjere.
“Odvojenost crkve i države je napravljena upravo zato da bi neko ko je musliman i pravoslavac mogli da funkcionišu kako treba. Vi iako ste muftija za 10 godina možete da postanete predsjednik Srbije i ako sada narušite odvojenost države i crkve, onda možete tada i da uvedete šerijat”, istakao je tu Glišić.
“Izaberite me pa da vam dokažem da ne bih”, odgovorio mu je u šali Zukorlić, nakon čega je dodao da to ne bi uradio, da je zahtjev koji su podnijeli u skladu sa Ustavom i zakonima i bilo šta da uradi kao predsjednik morao bi da radi prema Ustavu.
On ističe da je molitveni prostor “normalna pojava gdje god ima muslimana”, kao i da je to praksa u brojnim parlamentima u Evropi.
“Nije to neki poseban ritual i posebno opremanje, samo jedan čist tepih i to je to. Čak su jednom toaletu u prizemlju Skupštine ostali posebni lavaboi iz 1936. godine prilagođeni pranju prije molitve”, naveo je Zukorlić i zaključio:
“Dakle, sve ovo nema nikakve veze sa sekularnošću države. Pametan rukovodilac gleda da postigne produktivnost svojih ljudi, bilo da su oni poslanici ili radnici. Sve je legalno ovdje. Zašto restoran nije van Skupštine? Ili toalet? Time se simbolički ne narušava Skupština? Jednostavno, bolje bih radio da postoji prostor za molitvu”.