Povodom sve agresivnijeg djelovanja albanskih propagandista u Sandžaku reagovao je Elijas Rebronja, direktor novopazarske biblioteke i Bošnjačkog instituta za nauku, kulturu i umjetnost i sin uglednog bošnjačkog književnika Ismeta Rebronje.
Piše: Elijas Rebronja
Rekli su mi davno da se ne treba trkati sa konjem niti ubjeđivati budalu da nije u pravu. I u jednom i drugom ćeš izgubiti. Već duže vrijeme sam stava da se nikako ne treba upuštati u polemike i dokazivanja ostalim negatorima i mrziteljima da Bošnjaci postoje i da im je jezik bosanski. Dokazivati ljudima koji ne razumiju da nisu u pravu je uzaludan posao. Ipak povodom mnogih tekstova u kojima se pokušava dokazati perfidinim tezama da Bošnjaci nisu Bošnjaci smatramo da je ovo proalbansko djelovanje među Bošnjacima postalo toliko štetno da se mora reagirati.
Bošnjaci su narod koji postoji na ovim prostorima hiljadama godina. Svakako da su Bošnjaci dolazili u dodir sa mnogim narodima među kojima su bili i Albanci. Svako ko bi uradio DNK među svojim precima bi pronašao i Ilire, Kelte, Gote, Slovene, Turke,… pa i Albance. I šta s tim? Pa naravno ništa, jer Bošnjaci danas nisu isto što su bili prije hiljadu ili dvije hiljade godina. Nisu ni Albanci isto šta su bili. Nekada katolici, pa islamizirani pod osmanskom carevinom i sami su prolazili različite periode formiranja svoje nacije. Reći danas da su Arnauti ili Arbanasi nazivi za islamizirane Srbe i tražiti među njima nešto drugo osim onoga kako se oni danas izjašnjavaju bilo bi ravno uvredi. Kakva bi tek glupost bila negirati postojanje Albanaca i traženje njihovog porijekla i pokušaja vraćanja historije unazad i traženje da Albanci budu nešto što su bili, ili nisu bili prije deset hiljada godina. Ili prije šesto godina? Šta bi sada trebalo da urade Bošnjaci sa Peštera, da se recimo vrate u katoličku vjeru? Da budu recimo Albanci, Sloveni, Srbi? Koliko unazad? Hoćemo li vjerovati opet u vjetar ili panj?
Za sve bi bila to obična glupost sem za zagovornike ideje albanizacije i onih koji ne prestaju i javno i tajno pokušavati Bošnjake pretvoriti u Albance. Istina radili su to pre njih i drugi pa im to nije uspjevalo. Hrvati su nas u prošlosti proglašavali “hrvatskim cvijećem“ i pokušavali pripojiti. Srbi su pokušavali dokazati da smo srpskog porijekla i da nemamo svoj jezik, Crnogorci dokazuju da smo islamizirani Crnogorci i evo sada neki pokušavaju zarad nečije politike ili ćese novca smanjiti pred postojeći popis broj Bošnjaka u Sandžaku i Srbiji i nešto poremetiti dokazujući da su Bošnjaci zapravo Albanci. Njihov um prisvaja bošnjačku kulturu, bošnjačke narodne guslare kao svoje, na fotografijama Bošnjaka im se priviđa albanska nošnja, idu po pešterskim selima i slikaju bošnjačku djecu sa ćulahima i doakzuje nama ko smo i šta smo.
Evo na jednom od posljednjih tekstova koji dokazuju razne teze protiv Bošnjaka u prilogu postavili fotografije trojice mojih predaka. Moj pradjed je nosio čalmu, govorio i albanskim jezikom, ali je znao da je Bošnjak da mu je vjera islam, a jezik bosanski. Moj djed nosio francuzicu i trgovao sa Albancima, pa je znao albanski jezik. Da su pradjed i djed znali engleski rekli bi neki da su bili Englezi.
Koliki je ovaj uzaludan posao i među albanskim naučnicima i historičarima, pokazuje i njihovo novo nekakvo dokazivanje u koje u pomoć pozivaju i Jovana Cvijića koga pomno citiraju u svom načertaniju „Jovan Cvijić: Pešterci su vrlo visoki, vitki elastični, najlepši soj“, i tu opet nešto naučno dokazuju pa pišu “gdje se susreću slovensko i Albansko stanovnštvo“…I eto sad zagovornici albanizacije Bošnjaka nešto povezuju lice Pešteraca i Albanaca ili šta već. Demek isto. Hej hućmulila ovih naučnika. Po njihovim tumačenjima i njihovog naučnog saborca Jovana Cvijića, Pešter naseljavaju Arnauti koji su došli iz Arnautluka. Kakve li naučne činjenice! Pa Arnaut je turski naziv za narod koji je u osmanskom carstvu naseljavao Albaniju, ali eto ko hoćemo da se igramo naučne historije Malcolm Noel u A Short History, Harper Perennial. Str. 145, 150-151 navodi da se Arnaut odnosi i “na albanizovane Slovene, uglavnom Srbe“.
Znači li to da su Arnauti na Pešteri u stvari albanizovani Sloveni tj. Srbi? Šta bi rekao prepametni Cvijić i njegove albanske kolege na opasku da danas među Albancima gotovo i da nema prezimena sa ovim „arnaut“ dok kod Srba postoje mnoga prezimena sa baš ovim “Arnaut“ te tako Arnautović, Arnaut, Arnautalić. Smatra li i Harold Wiliam Vazelle Temperley da su Arnauti islamizirani Srbi? (Harold W.V.Temperly, “History of Serbia“, London 1917, pp.309.) Na kraju i sam Jovan Cvijić koga toliko u pomenutom tesktu citiraju zagovornici novoalbanizacije, u svojoj knjizi “Balkansko polustrvo“ iznosi tezu o Arnautima kao albanizovanim Srbima. U pomenutoj knjizi J. Cvijića na nekoliko etničkih karata posebno su označeni Albanci i Arnauti. Cvijić navodi da je prvo srpska narodna nošnja zamijenjena albanskom, zatim da je zamenjena hrišćanska vjera u islamsku, zatim je došlo i do učenja albanskoga jezika i njegove upotrebe van srpske sredine. Potom se u procesu „arnautizacije“ pristupalo promjeni imena i prezimena i odbacivanja svake veze sa srpskim porijeklom.
Na kraju Cvijić navodi kako su albanizovani Arnauti bili najgori za same Srbe. Hućmulila isti onaj Cvijić koga novoalbanizirani naučnici citiraju i kojim potkrepljuju svoje teze o albanskom porijeklu Bošnjaka u Sandžaku. Još da su citirali ruskog novinara Vasilija Nemiroviča Dančenka koji se takođe bavio Arnautima i koji kaže “Arnauti shvataju dobro svoj privilegovan položaj i koriste se njime protiv drugih naroda“ („Zastava“, Ruma, 1904. godine). U daljem svojemu dokazivanju da Bošnjaci ne treba da budu Bošnjaci, potkrepljuju svoje teze i navode nazive mjesta, rijeke, izraza Arnaut, a drugi se opet pitaju dokle onda idu slovenski nazivi planina i rijeka u Albaniji i gdje je onda granica između Crnogoraca, Slovena i Albanaca. Besmisleno je recimo citirati J. Lavtižara u knjizi „Pri Jugoslovanih“ ili Georga von Gyurkovicsa Albanien, Schilderungen von Land und Leuten, Wien 1881. godine. To ćemo ostaviti zagovornicima ideje albanizacije na ovim prostorima, jer bi se svako navođenje u ovom kontekstu moglo shvatiti kao vrijeđanje Albanaca i dokazivanje da su Arnauti zapravo islamizirani Sloveni što nam nikako nije namjera.
Uostalom gdje su granice njihovog Arnautluka? U “Relazione dell’ Albania e suecitt a, fiumi, monti, laghi, piani, confini etc. Fatta l’anno 1570, se kaže da je granica Arbanije bila daleko od Sandžaka i da nije dopirala ni do sastava Crnoga i Bijeloga Drima“. U Starinama XX, 51-156; str. 116,118,119. i Relazione della visita fatta da me Marino Bizzi, Arcivescovo d’Antivari, Albania et Servia, “Dukađin se tek u XVII vijeku primiče Sandžaku, ali ne prelazi Drim“. U Sandžaku se Arnauti javlaju tek početkom XVIII vijeka. Do tada Arnauti su među Bošnjacima viđani samo u pratnji putnika i u ratu kao vojne čete koje su povremeno vršile upade.
Prvo naselje Arnauta u Sandžaku se javlja 1700 godine i nasilno je naseljeno islamiziranim Arnautima slovenskog porijekla“.(K.Jiriček, Staat und Gesellschaft im Mittelalterlichen Serbien)… Da nabrajamo i citiramo prošlost i historiju dalje? Onu koju najčešće pišu pobednici?
Ovime samo prebrojavamo poput njih krvna zrnca i tražimo budućnost u prošlosti negirajući sadašnjost, što je potpuno pogrešno.
Mi se samo pitamo šta je namjera ovih ljudi koji bi da vrate dio Bošnjaka u historijsku prošlost? Da vrate historiju unazad? Da dokažu da Bošnjaci nisu Bošnjaci? Da dokaže da su Arnauti islamizirani Sloveni? Da poremti dobre odnose između Bošnjaka i Albanaca? Da zarad nečijih tuđih interesa rade protiv interesa Bošnjaka? Da vrate pešterske Bošnjake u katoličanstvo?
Ovi ljudi koji zagovaraju ovakve ideje među Bošnjacima su zloupotrebili tradicionalno bošnjačko gostoprimstvo te kao takvi više nisu dobrodošli među Bošnjacima Sandžaka niti među onima kojima je na prvom mjestu narod Bošnjak, jezik bosanski i vjera islam. Sve njihove “naučne tekstove“ i njihovu “dobronamjernost“ odbacujemo i tretiramo kao neprijateljski čin protiv Bošnjaka i našeg identitetskog bića.
Dobri moji Bošnjani, ako dozvolimo opet da nas ujede po drugi put guja iz iste rupe krivi smo sami. Ako dozvolimo da nam opet podmetnu kukavičije jaje gajićemo u svom bošnjačkom gnijezdu ovakve ptice kukavice. Upamet se, i na popisu zna se – narod Bošnjak, jezik bosanski, a vjera islam! Nama naše, a njima njihovo.