Mehonić za Stav: Za specijalni status su potrebni preduvjeti koje nismo stvorili

0
162
Screenshot

U autorskom tekstu za sarajevski nedjeljnik STAV novinar Almir Mehonić komentirao je novu-staru inicijativu o specijalnom statusu za Sandžak.

Mehonić ističe da ovo nije prvi put da se na ovoj temi podgriju strasti i digne prašina. Ipak, čini se, da je pravo pitanje šta to Sandžaklije i Sandžak imaju kada se ta medijska prašina slegne, piše Mehonić i dodaje:

“Svakako da je pitanje statusa Sandžaka jedno od ključnih pitanja u sandžačkoj politici posljednjih 30 godina. U tu svrhu pisane su deklaracije, memorandumi, rezolucije, držane konferencije, okrugli stolovi, tribine, raspisivani i provođeni referendumi, hapšeni i prebijani mnogi politički angažirani Bošnjaci. Međutim, uz sve to, i najoptimističniji simpatizer te ideje morao bi zaključiti da se mnogo nije odmaklo od devedesetih godina.
Ako je koja ideja u sandžačkoj politici imala bezuvjetnu podršku većine građana Sandžaka, bila je to ideja o sandžačkoj autonomiji. Očigledno da ta podrška nije bila dovoljna. Falio je tu još koji šaraf. Mnogi će reći političko umijeće, politički partneri u zemlji i inostranstvu, realističan pristup, jedinstvo… Moralo bi se priznati, poslije 30 godina, da sandžačka politika na svoju stranu, za ideju autonomije, nije uspjela da pridobije sandžačke Srbe i Crnogorce. Možda to nije bilo ni realno. No, od ove ideje su se s vremenom, korak po korak, odvajali i Bošnjaci iz crnogorskog dijela Sandžaka. Danas, to nije tajna, Bošnjaci u ovom dijelu Sandžaka ne žele podržati prijedlog koji dolazi od SDA Sandžaka i dijela BNV.”

Mehonić kaže da ovog prijedloga ne samo da ne postoji konsenzus već, hipotetički, ako bi prijedlog IO BNV i SDA Sandžaka bio stavljen na dnevni red jedne od sjednica BNV – on ne bi dobio većinu u sadašnjoj konstalaciji snaga u BNV.

Ovaj sandžački novinar, porijeklom iz Prijepolja, dodaje da onaj ko je upućen u sandžačke političke prilike i društvena kretanja zna da je za statusna pitanja Sandžaka itekako zainteresiran i širi intelektualni i kulturno-politički krug u Sandžaku. No, da na ovo pitanje imamo nekoliko prizmi gledanja. Jedan dio smatra da bi za bilo kakav prijedlog o statusu Sandžaka bilo potrebno uključivanje šireg kruga ljudi, akademske zajednice, ali i jedna vrsta javne rasprave.

“Drugi, Liberalniji krug intelektualaca smatra da sada nije vrijeme potezati ovo pitanje iz nekoliko razloga. Prvi je zbog osjetljivosti Srbije na trenutna dešavanja s Kosovom. Bošnjaci bi u svemu tome mogli biti kolateralna šteta i da u ovom momentu ova inicijativa ne odgovara ni Bošnjacima u BiH, odnosno da jača separatističke težnje političkog vrha entiteta RS. Umjesto ovih tema trebalo bi učiniti sve da se u okviru sadašnjeg pravnog okvira i mogućnosti u Srbiji i Crnoj Gori poboljša stanje prava i sloboda Bošnjaka. Prioritetno treba da se radi na kulturnoj autonomiji i kulturnom povezivanju srbijanskog i crnogorskog dijela Sandžaka i kulturnih i državnih institucija u BiH sa Sandžakom. Treba raditi konkretne projekte, jačati obrazovanje na bosanskom jeziku, jačati univerzitetske potencijale, otvarati studijske programe iz historije, umjetnosti i jezika Bošnjaka, obnavljati kulturno-historijske spomenike, raditi na kapitalnim djelima iz sandžačke historije, kulture, književnosti, politike. To su, smatraju, preduvjeti za stavljanje na dnevni red statusnog pitanja. Na koncu, Sandžak treba ekonomski jačati, infrastrukturno, kroz njega treba da prođe autoput, da se otvori aerodrom, da se očuvaju ljudski potencijali, jača natalitet, kupuje zemlja… Sve ovo, bez mudre politike, nažalost, nije moguće”, kaže Mehonić.

Na kraju teksta za magazin Stav Mehonić zaključuje da pitanje “za i protiv” statusa -nije pravo pitanje. Pitanje je način, kojim redoslijedom i metodama provesti nešto što se u startu čini nerealnim i neostvarivim, zbog kompliciranih međunarodnih i susjedskih okolnosti.

Izvor: Sandzacke.rs / Stav.ba