Otkrivamo / “Zeleni ćulah”: Tajni dokument projekta albanizacije Sandžaka

0
739
Ilustracija

Projekat albanizacije sandžačkih Bošnjaka, ni manje ni više, istovjetan je po svojoj metodologiji i cilju kao Memorandum SANU 2 i drugi velikodržavni srpski projektu poput Načertanija i Homogene Srbije.

Kako ekskluzivno saznaju Sandžačke.rs, ovaj projekat je razrađen na oko 250 stranica u dokumentu kodnog naziva “Zeleni ćulah”, a za njegovu realizaciju obezbijeđena su značajna sredstva iz crnih fondova struktura sa Kosova i iz Albanije.

Osobe koje su kontaktirale Sandžačke.rs imale su uvid u ovaj obavještajno-propagandistički dokument i ističu da je proces albanizacije Sandžaka zamišljen u nekoliko faza.

Prvi dio dokumenta “Zeleni ćulah” odnosi se na aktualiziranje priče o albanskim korijenima Bošnjaka Sandžaka. Kako stoji u operativnom dijelu Plana, za ovu svrhu je neophodno na sandžačkom terenu naći Bošnjake koji će ovu teoriju širiti na društvenim mrežama i novoosnovanim portalima.

U drugom stepenu ove akcije, navodi se, neophodnost stvaranja portala na albanskom jeziku i organiziranje kurseva albanskog jezika, jer, kako navode velikoalbanski planeri, jedan od otežavajućih elemenata za brži proces albanizacije je jezik, odnosno nepoznavanje albanskog jezika od strane Bošnjaka.

Viši nivo ovog dijela bila bi akcija objavljivanja tekstova, naučnih studija, televizijskih emisija, održavanja simpozija… koji će prilagoditi historiju ciljevima plana “Zeleni ćulah” i predstaviti Bošnjake i njihove velikane kao Albance ili asimilirane Bošnjake.

U planu se navodi da na ruku idu teški ekonomski uslovi u Sandžaku i da je jedan dio sandžačke elite moguće angažovati preko plaćanja honorara ili organizivanja književnih večeri, tribina ili objavljivanje knjiga tim intelektualcima.

Koristiti sentimentalnu vezu s Albancima zbog Drugog svjetskog rata

U jednom dijelu ovog dokumenta razrađeno je metodolloški kako treba koristiti sentimentalnu vezu Bošnjaka i Albanaca zbog pomoći koju su Albanci pružili u odbrani Novog Pazara od četnika u toku Drugog svjetskog rata u svrhu procesa albanizacije, kao i to da svaki otpor koji bi eventualno došao od probošnjačkih struja treba okarakterisati i poistovjetiti sa srpskom politikom i srpskim obavještajnim krugovima.

U dijelu plana koji nosi podnaslov “Terminološki standardi” navodi se da u nastupu treba izbijegavati pojam Bošnjak i da ga treba mijenjati terminom Sandžaklija. Bošnjačko nacionalno vijeće treba u javnoj korespodenciji nazivati Sandžačko vijeće. Nadalje, termin bošnjački narod treba zamjeniti izrazom narodi Sandžaka, kao i bošnjačka politika terminom sandžačka politika i sl. Također, neophodno je, kaže se, Albance na narativnoj ravni ubaciti među ostala tri sandžačka naroda i poželjno ih staviti na prvo mjesto u nabrajanju, koristeći argument abecednog reda.

Ako analiziramo ovaj dio plana, moramo primjetiti da je on u poodmakloj fazi. Mnogi ciljevi i zadaci već su sprovedeni. Istini za volju, izuzmemo li rukovodstvo SDA Sandžaka, osim pojedinih marginalaca, niko iz akademske i kulturne elite sandžačkih Bošnjaka nije krenuo putem albanizacije.

Zbog toga se jedan od glavnih protagonista ovog plana, profesor Ismet Azizi, sam odlučio pisati knjigu o Aćifu-efendiji. Ista osoba, sjetimo se, Avda Međedovića je albanizirao i organizovao simpozij o njemu, prvo ga nazivajući Avdo Zeneli, a zatim Avdo Ferizi. Istu sudbinu, samo bez albaniziranja prezimena, imao je i bošnjački književnik Ćamil Sijarić, kojeg je, također, Azizi proglasio Albancem. Sjetimo se samo dokumentarnih emisija koje je režirao Azizi, gdje su Bošnjaci nazivani asimiliranim Albancima, ili, pak, brojnih akcija po Pešteri s nabijanjem ćulaha bošnjačkoj djeci i tvrdnji da Sandžak nema nikakve veze s Bosnom.

(USKORO NASTAVAK: Tajni dokument “Zeleni ćulah” o albanizaciji bošnjačke politike)

Izvor: Sandzacke.rs