PLAN ALBANIZACIJE: Cilj je okretanje leđa Bosni

0
379
Ilustracija: Sandzacke.rs

Autor: A. Jašarević

Bošnjačko nacionalno vijeće, odnosno dio ljudi sa liste Samoopredjeljenje okupljenih oko Sulejmana Ugljanina, objavilo je krajem maja inicijativu kojom traži poseban status za regiju Sandžak u Srbiji i Crnoj Gori, koji bi podrazumijevao i Ustav u čijoj bi izradi sudjelovali stručnjaci Europske unije. O pitanjima iz svoje nadležnosti, Sandžak bi donosio zakone i druge opće akte, a Albancima, Bošnjacima, Crnogorima i Srbima bio bi priznat status konstitutivnih naroda, navodi se u inicijativi.

Teritorija Sandžaka bi prema toj inicijativi, obuhvatala područja opština Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Prijepolje, Nova Varoš, Priboj, Pljevlja, Bijelo Polje, Berane, Andrijevica, Petnjica, Gusinje, Plav i Rožaje. “Kontrolu granica Sandžaka vršit će međunarodne snage koje će garantovati punu slobodu kretanja ljudi i roba”, navodi se na sajtu BNV-a. Inicijativom se predviđa da Sandžak može da stupi u međunarodne odnose kada su u pitanju naučno-tehnička saradnja, kulturno-prosvjetna, ekonomska saradnja “i druge oblasti predviđene ovom Inicijativom”.

Prava i obaveze Sandžaka bi se, prema ovoj inicijativi, regulisale “Ustavom Sandžaka”.

“Sandžak je teritorijalno politička zajednica ravnopravnih građana i naroda koji u Sandžaku žive. Albancima, Bošnjacima, Crnogorima i Srbima, Ustavom Sandžaka priznat će se status konstitutivnih naroda u Sandžaku”, navodi se u Inicijativi. Sandžak bi imao demokratski izabranu Skupštinu, Guvernera i Vladu kao nosioce izvršne vlasti uključujući policiju pod njihovom kontrolom, i nezavisno sudstvo. Prvi izbori za ove organe bili bi održani pod nadzorom UN-a, Europske unije i OEBS-a.

“Područje Sandžaka bit će trajno demilitarizovano pod nadzorom OUN-a i Europske unije, što obavezuje državne vlasti da u roku od 30 dana od uspostavljanja specijalnog statusa za Sandžak povuku sve vojne efektive sa područja Sandžaka, kao i one policijske snage koje premašuju potrebe normalnih okolnosti. Kontrolu granica Sandžaka vršit će međunarodne snage”, navedeno je u Inicijativi.

Odijek inicijative

Treba li napominjati da je navedena inicijativa naišla na negodovanje zvaničnog Beograda, a ni Ugljaninovi kolicioni partneri, lista ” Vakat je” bliska Rasimu Ljajiću, nisu bili oduševljeni dokumentom. Lista “Matica bošnjačka” koju predvodi bivši muftija Muamer Zukorlić, već odavno se javno distancira od ove ideje, dok se i unutar same SDA javno manifestovao raskol po ovom i drugim pitanjima, što je na kraju rezultiralo smjenom predsjednika BNV Esada Džudža, koji se suprotstavio Ugljaninovim planovima.

Pored toga što je i svakom laiku jasno da inicijativa o specijalnom statusu nema utemeljenja u realnosti, ona se u javnosti tumači i kao dio frustracija Sulejmana Ugljanina, koji se teško miri sa činjenicom da više nije prvi čovjek BNV, kao i sa jasnim stavom Aleksandra Vučića da ga ne želi više vidjeti u vlasti na republičkom nivou.

Međutim, mnogo je opasnije to što se u javnosti Sulejman Ugljanin smatra predstavnikom tzv. “proalbanskog lobija” u SDA Sandžaka, odnosno što sve njegove inicijative nailaze na snažnu podršku albanskih političara sa Kosova i iz Albanije. Ugljanin koji je rođen u Kosovskoj Mitrovici, već nekoliko posljednjih godina kroz svoj politički rad pokazuje da izgleda pripada nekoj tuđoj političkoj platformi, ne mareći mnogo kakve će to posljedice imati dugoročno za Sandžak i njegovo autohtono bošnjačko stanovništvo. Proteklog mjeseca na Kosovu se sastao i sa predstavnikom radikalnog albanskog pokreta Samoopredjeljenje Aljbinom Kurtijem.

Na Kosovu je formirana i nevladina organizacija “Kosovo za Sandžak”, kojoj je prema navodima na sajtu BNV-a dodijeljen konsultativno-participativni status kao organizaciji čiji su ciljevi djelovanja od značaja za “zaštitu prava Bošnjaka, zaštitu ljudskih i manjinskih prava, vladavinu prava i pravnu sigurnost”. Ugljanin je uzeo učešće i na obilježavanju godišnjice Prizrenske lige, gdje se prisutnima obratio na albanskom jeziku.

Kruna cijele priče o priključenju Ugljaninove grupacije velikoalbanskom političkom projektu jeste inicijativa SDA u općinskim vijećima Novog Pazara, Sjenice i Tutina da se pojedine gradske ulice nazovu po velikanima i herojima albanske nacionalne historije starijeg i novijeg datuma, a predložena imena su: Adem Demaći, Ibrahim Rugova, Šaban Poluža, Majka Tereza…

Svi ovi potezi, jasno je, idu na štetu rješavanju statusa bošnjačkog naroda u regiji Sandžaka ili cijeloj Srbiji. Bošnjaci bi u svemu ovome mogli biti kolateralna šteta u osjetljivom trenutku kada se bliži odluka o konačnom rješenju Kosova. U ovom momentu ovo ne odgovara ni Bošnjacima u BiH. Ugljaninove inicijative, budući da dolaze od lidera bošnjačke stranke koja se zove SDA i koja se poziva na SDA BiH kao na svoju centralu, jačaju separatističke težnje političkog vrha entiteta RS i daju Dodiku dodatni argument za secesiju dijela BiH, jer se prema zlonamjernim tumačenjima može izvesti zaključak da su i “Bošnjaci sa Albancima zaigrali na istu kartu u Sandžaku”. Prema tome, politika koju provodi Ugljanin i njegova grupa u SDA i BNV-u višestruko šteti bošnjačkim interesima u regiji, jer svjesno ili nesvjesno, ide na ruku onima koji zagovaraju promjene granica i razmjenu teritorija na Balkanu.

Šta se može uraditi?

Prije svega, Bošnjaci trebaju biti svjesni da njihova jedina zvanična institucija Bošnjačko nacionalno vijeće ne treba biti teren na kojem će se sukobljavati po pitanju dnevnopolitičkih tema. Ona treba donijeti strateške dokumente i politike koje će dugoročno bošnjačkom narodu na tom prostoru osigurati normalan život i uživanje svih nacionalnih i kulturnih prava i sloboda.

U tom dokumentu treba jasno precizirati da bošnjački narod Sandžaka treba biti lojalan državi Srbiji, da treba koristiti demokratske institucije i prostore za demokratiju i ljudska prava u okviru političkog uređenja Srbije. Bošnjački narod, na tim osnovama lojalnosti državi Srbiji, treba da gradi međunacionalno povjerenje kao osnovu na kojoj se mogu potpunije postizati interesi bošnjačkog naroda za jačanje svog političkog utjecaja i poboljšavanje svog političkog položaja.

U aktuelnim uslovima, bilo bi realno i opravdano boriti se da Novi Pazar bude administartivni centar i posebna izborna jedinica za općine Sandžaka koje su u okviru granica Srbije, s obzirom na činjenicu da je glasačko tijelo Bošnjaka segmentirano prema regiji Kraljeva i Užica. Tako opravdani i vrlo korisni ciljevi za unapređenje položaja Bošnjaka u Srbiji, gube perspektivu, upravo zbog Ugljaninovog radikalizma koji ne koristi bošnjačkom narodu, već koristi velikoalbanskim ambicijama.

Sasvim je drugo pitanje, zašto se velikoalbanska politika infiltrira u sredine bošnjačkog naroda, instrumentalizirajući ga na štetu mira i sigurnosti. Bošnjački narod Sandžaka osjeća da je njegova matična domovina BiH. Ugljaninova politika uništava te osjećaje i želi izgraditi osjećaj da je matična domovina Bošnjaka Albanija, a da Bošnjaci u Sandžaku nisu poseban narod već da su Albanci. To je asimilacijska politika kojom su Bošnjaci ugroženi sa raznih strana, kako od velikosrpske, tako i od velikohrvatske politike. Ugljaninova politika zadire dublje protiv bošnjačkog naroda, ne samo u Srbiji i Sandžaku, već i u BiH. S obzirom da je Ugljanin predsjednika SDA Sandžaka, SDA u BiH bi se trebala ograditi od njegove politike, a Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka koje djeluje u BiH, treba jasno upozoriti Ugljanina da je njegovo djelovanje usmjereno na uništenje bošnjačkog naroda.

Pored podjele Sandžaka uzrokovane državnom granicom između Srbije i Crne Gore, dio Sandžaka koji pripada Srbiji podijeljen na dva dijela: Zlatiborski okrug kojem pripadaju četiri sandžačke općine – Priboj, Nova Varoš, Prijepolje i Sjenica, te Raški okrug, kome gravitiraju dvije sandžačke općine – Novi Pazar i Tutin. Prema tome, na sceni je politika administrativne podjele Sandžaka, ne samo na dijelove koji pripadaju Sbiji i dijelove koji pripadaju Crnoj Gori, već se unutar Srbije afirmira administrativna podjela koja ima jasne političke motive usmjerene protiv Bošnjaka. Podjelom šest sandžačkih općina koje pripadaju Srbiji – 4 na Zlatiborski i 2 Raški okrug, narušeni su realni kriteriji administrativne podjele, kao što su nacionalni, kulturni, historijski, geografski, ekonomski i komunikacijski. Netransparentno je primijenjen nacionalistički kriterij koji podrazumijava slabljenje položaja Bošnjaka na teritoriji Sandžaka, a time i šire u Srbiji i Crnoj Gori pa i u regionu.

Ukoliko bi ovih šest općina egzistirale u okviru jednog regiona i jedne izborne jedinice, Bošnjaci bi u zakonodavnoj vlasti imali više predstavnika, a samim tim, srazmjerno uvećavanju njihove političke moći rasle bi i šanse da njihovi zahtjevi u Beogradu budu prihvaćeni. Sa većim brojem mandata u Narodnoj skupštini bili bi primamljiviji koalicioni partneri i u okvire koalicionih ugovora mogli bi ugraditi i svoje legitimne političke i nacionalne zahtjeve.

U takvoj situaciji, mogli bi pokrenuti inicijativu za uspostavljanje dvodome Skupštine Srbije, kao što je to riješeno u BiH, gdje se kroz Dom naroda štite kolektivna prava svakog naroda.

Pored toga, dobro bi bilo da BNV aktivno radi na kulturnoj autonomiji i kulturnom povezivanju srbijanskog i crnogorskog dijela Sandžaka i kulturnih i državnih institucija u BiH i to kroz konkretne projekte jačanja obrazovanja na bosanskom jeziku te projekte koji će sistematizirati književna i kulturna dobra bošnjačkog naroda u Sandžaku i tako stvoriti pretpostavke, uz značajniji ekonomski razvoj, da ideja neke vrste autonomije za Sandžak u ozbiljnom formatu dođe na dnevni red u Beogradu. Ugljaninovim samoinicijativnim inaćenjem neće ništa značajno biti postignuto, osim što se može desiti da ideja o Sandžaku kao posebnom regionu bude zavijek pokopana.

Jedan od politički zrelijih prijedloga, koji bi trebao biti model kojim Bošnjaci mogu osigurati značajniji upliv i utjecaj u srbijanskim institucijama, uputio je narodni poslanik Sandžačke demokratske partije u Skupštini Srbije, Muamer Bačevac. On je zatražio od vojnog ministra i predsjednice vlade da se prikladnim spomen obilježjem te davanjem imena nekoj od državnih institucija obilježi herojstvo sandžačkih Bošnjaka, branilaca Beograda u Prvom svjetskom ratu. Zatražio je i da se jedan ili nekoliko Bošnjaka , oficira u vojsci Republike Srbije proizvedu u čin generala, naglašavajući da je to od krucijalnog značaja za jačanje povjerenja Bošnjaka i drugih manjinskih naroda u ovu instituciju.

“Čuveno je svjedočenje o borbama Bošnjaka iz trećeg bataljona u centru grada Beograda, pod komandom Šemsa Midovića iz sela Gonja kod Sjenice, koji herojski brane potez između Narodnog pozorišta i Narodnog muzeja. Ovo je svojevrsni beogradski Termopil”, naglasio je Bačevac.

Pukovnik Radojević s divljenjem opisuje junaštvo Bošnjaka Ševketa Halilovića, rodom iz Sjenice, koji je komandirao ratnim motornim čamcem “Pobjeda” i koji je s ovim plovilom pružao najžešći otpor na pravcu koji je bio glavni pravac prodiranja Austrugarske vojske i tu dao svoj život.

U Sandžaku postoji vrlo prisutno predanje da je spomenik neznanom junaku na Avali podignut iznad posmrtnih ostataka vojnika Sulejmana Balića rodom iz Duge Poljane (općina Sjenica), koji je poginuo od njemačke granate prilikom povlačenja ostataka srpske vojske preko planine Avale 15. oktobra 1915. godine… Više od hiljadu sandžačkih Bošnjaka poginulo je braneći Beograd oktobra 1915. godine, no danas nijedna ulica, institucija, kasarnaIli druga ustanova, ne nosi njihovo obilježje niti ime. Ovi hrabri tada mladi ljudi koji su dali živote za ovu državu, zaslužuju svakako da dobiju makar spomen obilježje u samom centru Beograda, gdje su ostavili svoje živote’, kazao je između ostalog Bačevac.

Ovakve i slične inicijative su višestruko korisne za Bošnjake Sandžaka jer pokazuju da pravilno artikulisani politički stavovi ili zahtjevi mogu doprinijeti vraćanju međunacionalnog povjerenja i povjerenja političkih lidera i naroda u državne institucije, što će automatski dovesti do relaksacije odnosa u čitavoj regiji i približiti sandžačke Bošnjake ostvarenju punih prava u Srbiji.

Izvor: Global CIR