Vodeća turska stručnjakinja za očuvanje graditeljskog naslijeđa i dugogodišnja profesorka na Tehničkom univerzitetu u Istanbulu (ITU), prof. dr. Zeynep Ahunbay, u ekskluzivnom intervjuu koji je na društvenim mrežama objavila grupa mladih arhitekata iz Novog Pazara “Zajednički Novi Pazar”, govoreći na temu aktuelne “obnove i rekonstrukcije” Arap (Hasan Čelebi) džamije u Novom Pazaru, ocijenila je da je “kriminalni akt uništiti spomenik zbog njegovih konstruktivnih problema”.
Prof. dr. Ahunbay navodi da se uz podršku znanja građevinskih inžinjera i eksperata za materijale i najstarije i najnestabilnije strukture mogu i moraju sačuvati.
ZNP: Imate dugu i bogatu karijeru u očuvanju graditeljskog naslijeđa. Koji od vaših projekata / poslova je bio najljepši, a koji je bio najizazovniji i zašto?
Zeynep Ahunbay: Svaki projekat ima svoje izazove, što ga čini zanimljivim i ugodnim. Tokom faza istraživanja i implementacije, mi obogaćujemo naše znanje o kulturnoj baštini. Ponekad su uslovi veoma teški i zahtjevni. Posebno ukoliko radite daleko od doma i u ruralnoj sredini, gdje može biti veoma toplo i naporno. Ljepota i važnost naslijeđa čini naš rad zadovoljavajućim poslom. Radila sam u Istanbulu, Anatoliji, Bosni i Hercegovini, na Kosovu i u Siriji. Ne razlikujem jedan projekat od drugog, jer su svi spomenici i lokaliteti bili veoma zanimljivi.
ZNP: U Novom Pazaru je nedavno u javnom fokusu bio problematičan slučaj vezano za tretman spomenika. Arap džamija, koja potiče iz 16. vijeka, delimično je srušena i obnovljena. Razlog je bio “konstruktivna nestabilnost”, a primijenjena metoda je bila kombinacija “obnove i rekonstrukcije”. U tom procesu, originalni zidovi od ćerpića sa “dodacima iz 19. vijeka”, srušeni su i rekonstruisani od cigle. Istovremeno, ovi zidovi su bili najvidljiviji dio džamije u gradu (osim minareta, naravno), označavajući ulaz u Stari grad. Na osnovu vašeg iskustva u radu na islamskim strukturama iz ovog perioda, i na osnovu prevladavajućih savremenih principa očuvanja, kako biste ocijenili ovaj čin?
Zeynep Ahunbay: Danas inženjeri i eksperti za materijale pomažu arhitektima u održavanju starih, nestabilnih struktura. Kriminalni je akt uništiti spomenik zbog njegovih konstruktivnih problema. Može se pokušati pronaći odgovarajući tretman za očuvanje spomenika; zadržati što je moguće više izvorne materijalizacije i dizajna. Kada neko uništi istorijsku zgradu, izgubi se njena istorija i sjećanje. Rekonstruisana struktura nije ista kao ranije.
ZNP: Da li ste ikada bili u poziciji da koristite metod ‘rekonstrukcije’ u vašem radu? Kada je opravdano koristiti ovu metodu?
Zeynep Ahunbay: Metoda “rekonstrukcije” spomenika za mene nije omiljena oblast rada, ali sam bila uključena u rekonstrukciju džamije Nezir Aga u Mostaru. Rekonstrukcija je bila neophodna jer je spomenik bio srušen za vrijeme jugoslavenske države. Stare fotografije pokazale su da je on važna komponenta pejzaža oko Starog mosta i Radobolje rijeke. Predložen je projekat, ali je nedostajalo detalja i neophodnih informacija za uspješnu implementaciju.
S obzirom na štetu koju bi loša rekonstrukcija prouzrokovala u blizini Starog mosta, prihvatila sam da radim na projektu rekonstrukcije i njegovoj implementaciji. Ostaci džamije visoki oko 1 m pronađeni su iskopavanjem. Sakupljeno je svo preživjelo kamenje minareta. Istraživane su arhive i napravljene su analogne studije kako bi se uspjelo u procesu rekonstrukcije.
ZNP: Šta treba učiniti kada konstrukcija postane nestabilna kroz vrijeme? Zašto su originalni materijali važni?
Zeynep Ahunbay: Konstruktivni defekti se mogu tretirati koristeći se tradicionalnim metodama; kada one nisu dovoljne za prevazilaženje problema, može se koristiti savremena tehnologija da bi se očuvala izvorna materijalizacija i forma. Originalni materijali su važni jer nam govore o originalnom konceptu, dizajnu, ukusu i tehnologiji tog perioda, o ekonomskoj situaciji vremena kada je spomenik izgrađen.
ZNP: Radili ste u Bosni i Hercegovini, uglavnom da pomognete u rekonstrukciji spomenika iz Osmanskog doba, koji su uništeni tokom agresije devedesetih godina prošlog vijeka. Koje je Vaše najupečatljivije iskustvo iz tog perioda? Koja je najveća važnost spomenika Osmanskog doba na Balkanu?
Zeynep Ahunbay: U periodu od 1997. do 2001. godine, bila sam uključen u obnovu Sevri hadži Hasanove džamije u Mostaru. Bio je to spomenik iz 17. vijeka. Zbog svog položaja na južnom kraju grada, lokacija nije dotaknuta nakon rata. To ga je učinilo veoma zanimljivim istraživačkim projektom. Svi sačuvani fragmenti su pregledani i snimljeni. Tako su originalni fragmenti pomogli u obnovi; sačuvano kamenje minareta ponovo je upotrebljeno u obnovi. Takođe sam nadgledala rad i tokom faze implementacije.
Balkan ima bogatu raznolikost osmanskog graditeljskog naslijeđa. Uticaji iz Istanbula bili su spojeni sa lokalnom tradicijom i kulturom. Tako su džamije sa drvenim minaretima i kupolama veoma važni elementi koji odražavaju zanatstvo i ukuse stanovnika. Pored odbrambenih kula, poslovne zgrade, trgovine, mlinovi, mostovi i prekrasne kuće čine zajedničko naslijeđe iz osmanskog perioda.
Izvor: Facebook/Zajednički Novi Pazar