Kampanja “Budućnost Srbije” odgovor je na građanske proteste i manevar vlasti u kojem “nema političke artikulacije budućnosti”, izjavila je u intervjuu FoNetu historičarka Branka Prpa i ocijenila da Aleksandar Vučić “svih ovih godina pokušava da izgradi kult ličnosti, radeći na njemu svakodnevno”, prenosi N1.
Ona je, u okviru serijala Kvaka 23 agencije FoNet, protumačila da Vučić misli da mu je vlast ugrožena, “pa će vjerovatno raspisati izbore, jer mu je i prethodnih godina to bila taktika”.
Na djelu je Vučićeva politička ofanziva, koja mnogima djeluje kao defanziva, konstatovala je Prpa i predočila da “on svih ovih godina pokušava da izgradi kult ličnosti, radeći na njemu svakodnevno”.
Prema njenom stavu, fundamentalna razlika između Josipa Broza i Vučića je u tome što je “Josip Broz imao i položajni i stvarni autoritet, dok Vučić ima samo položajni autoritet”.
Obrazlažući tu tezu, Prpa je ukazala da “autoritet aktuelnog predsjednika Srbije nije rezultat masovnog opredeljenja, već je izboren u klasičnoj političkoj utakmici, na način koji mnogi smatraju nepoštenim”.
Tito imao i položajni i stvarni autoritet, dok Vučić ima samo položajni autoritet.
Kako je rekla, “ta vrsta manipulacije u načinu na koji je došao na vlast i eliminisao sve svoje rivale govori o čovjeku koji je sa vrlo malo skrupula napredovao u svom političkom životu”.
Uporedivši Vučićev “kult” sa Miloševićevim, ona je primetila da predsjednik Srbije “nema tu masovnu podršku” i podsjetila da je Miloševićeva vladavina “infrastruktruno bila nasleđena od bivšeg Saveza komunista”.
Taj je aparat, ako ništa drugo, bio “kompetentan za neke oblasti kojima se bavio, a danas je sve razoreno”, konstatovala je Prpa, uvjerena da “imamo državu kojom vladaju diletanti, da imamo sveopšti diletantizam, koji je za državu strašno opasan, opasniji od korupcije”.
Ona smatra da je Vučićeva “masovna popularnost”, nastupila poslije hapšenja Miroslava Miškovića, “kratko trajala” i da je bila posljedica “klasične politčke demagogije i jeftinih trikova o pravednom društvu budućnosti”.
Prema Prpinom obrazloženju, Vučić ima podršku biračkog tijela zasnovanu na procentima, “a pri tom pola Srbije ne učestvuje u političkom životu, 50 procenata ljudi ne glasa, tako da je pitanje kakav je to legitimitet zasnovan na polovini od polovine biračkog tijela”.
Poredeći dva paralelna procesa u Srbiji, kampanju “Budućnost Srbije” sa jakim vođom, i građanske proteste, koji nemaju lidera, ona je napomenula da se, “kada je riječ o vođama, ne razlikujemo trenutno od drugih”. Kako je podsjetila, “u svijetu su partije danas uglavnom liderske i praktično samo takve grupacije i dolaze i vlast”.
Vučićeva “masovna popularnost”, koja je nastupila posle hapšenja Miroslava Miškovića, “kratko je trajala” i bila je posledica demagogije i jeftinih trikova o pravednom društvu budućnosti.
“Ako može Amerika, može i Srbija”, prokomentarisala je Prpa, ali je naglasila da se, istovremeno, odvija jedan potpuno novi oblik političkog organizovanja, koji omogućavaju društvene mreže.
Te organizacije “od mreža završe na ulici, kao poliitčki pokreti”, precizirala je ona, uz prognozu da je u tome “budućnost politike i demokratije, dok su liderske partije velika zamka za demokratiju svuda u Evropi”.
Prpa francuskog predsjednika Emanuela Makrona, koji nije imao partiju kada se kandidovao, vidi kao nosioca te “početne artikulacije jednog novog oblika političkog organizovanja”. Govoreći o istorijskom kontekstu, u kojem se građani u Srbiji decenijama organizuju oko vođa, ona je uočila da “imamo problem sa našom istorijom i da smo neprestano đaci ponavljači”.
“Danas živimo i elaboriramo iste probleme kao i prije 100 godina, a čak smo manjih intelektualnih i kreativnih kapaciteta nego prije”, ocijenila je Prpa, što znači da “retardiramo u odnosu na ono što je već dostignuto”.