Da li Bill Gates koristi svoju filantropiju za dobrobit svijeta ili kao vježbu osvajanja moći, ciljajući na Bijelu kuću?

0
183

Bill Gates ponovo puni vijesti, nudeći svoja razmišljanja o košmar-virusu COVID-19. Ali šta on ima od toga? Da li on možda ima skriven motiv ili čak sanja o tome da postane američki predsjednik?

Mediji zasigurno plasiraju sve što milijarder filantrop i osnivač Microsofta trenutno ima za reći – on je prozvan kao takozvani vizionar za predviđanje pandemije na svom TED Talk u 2015. – ali u stvarnosti on ne nudi nove uvide. On samo zvuči kao dobro obaviješteni papagaj koji ponavlja ono što stručnjaci već govore svijetu.

Postavlja se pitanje: kakve kvalifikacije ima ovaj ili neki drugi filantrop milijarder bez fakultetske diplome da bi njegovo mišljenje bilo vrednije od recimo mišljenja Donalda Trumpa?

To je možda nezahvalno upoređivanje, ali nije nepošteno kada se sjetite da je bivši američki predsjednik George V. Bush, neko ko se doživljava ne previše potkovanim i sigurno se niko od nas ne bi usudio da ga opiše kao “vizionara”, također predvidio pandemiju za vrijeme svog boravka u Ovalnom kabinetu. Zašto on ne uzvikuje sa krovova svima : “Slavite (bivšeg) vođu sada”? Možda zato što zna da nam se ne sviđa vrsta likova koji kažu: “Rekao sam ti.”

Zašto se instinktivno obraćamo tim milijarderima radi ekspertize za koju očigledno nisu sposobni? Iskreno, Gates vjerovatno mnogo bolje razumije zdravstvene probleme od bilo kog nedavnog predsjednika SAD, jer je zapravo zasukao rukave i vodio globalne zdravstvene projekte koji se bore protiv bolesti. Ali još uvijek ne bih prihvatio mišljenje milijardera o koronavirusu umjesto mišljenja kvalifikovanih ljekara.

Žao mi je, ali skeptik u meni misli da Gatesova potreba da bude u centru pažnje nije ništa drugo nego samoinicijativna vježba za odnose s javnošću. Na kraju krajeva, kako je sam jednom izjavio, “Da sam spao na posljednji dolar svog marketinškog budžeta, potrošio bih ga na PR!”

Njegov kolega filantrop Michael Bloomberg pokušao je da iskoristi svoje nepristojno bogatstvo i medijsku imperiju kao odskočnu dasku za Ovalnu kancelariju ranije ove godine, i ko smije reći da Gates – kome su tek 64 godine – takođe nema slične ambicije željne vlasti? On bi sigurno imao mnogo veće resurse za borbu od bilo kojeg drugog kandidata.

Dobija toliko besplatnog oglašavanja, jer svjetski mediji očajnički traže heroje koje će staviti u središte pozornosti, a Gates se lako uklapa u narativ sa svojom kultivisanom javnom ličnošću, nalik liku Majke Terezije, koja je svjetlosne godine daleko od narcisa kakav je bio dok je gradio svoje Microsoft carstvo u svijetu kompjuterskih tehnologija.

Ne dovodim u pitanje da je Gatesovo srce na pravom mjestu kada je u pitanju njegova filantropija, ali pitam se da li on, svjesno ili podsvjesno, traži iskupljenje za bilo koje prošle grijehe, iz vremena kada je nemilosrdno gradio bezobrazan, monopolistički posao gdje je naplaćivao ljudima pretjerane cijene za svoj softver? Možda ima ozbiljan osjećaj krivice zbog toga što je jedan od najbogatijih ljudi na planeti?

Bez obzira na to, teško je slušati propovijedi svetih javnih ličnosti koji propovijedaju iz svojih kula od slonovače. Gates se možda želi predstaviti kao sveta Majka Tereza iz Kalkute, ali ona je živjela među pogođenim siromaštvom i gubavcima – dok je naš junak upravo potrošio 43 miliona dolara za kuću na obali mora u Del Maru, prema nedavnim vijestima.

To sigurno ne daje osjećaj da živi ono što propovijeda. Dobijate utisak da milijarderi poput Gatesa žele da se ponašaju poput bogova i oblikuju svijet svojim agendama. Činjenica da oni biraju gdje da koriste svoj nevjerovatan uticaj i novac je – bez obzira na to kako to posmatrate – nedemokratska.

To dovodi do pitanja, da li filantropiju treba regulisati kao i svaki drugi poslovni model? Opasno je ne dovoditi u pitanje motivacije koje stoje iza bilo kakvih donacija, bez obzira koliko se sve bezazleno moglo činiti na prvi pogled. Na primjer, teško je reći da je postojala samo altruistička motivacija odlukom Fondacije Bill & Melinda Gates da upumpa vrtoglavih 80 miliona dolara u istu školu koju su pohađala njihova deca. To je dobar primjer kako sukob interesa može nastati takvim dobrotvornim donacijama.

Fondacija Gates imala je preko dvije milijarde dolara donacija koje se odbijaju od poreza privatnim kompanijama -uključujući neke od najvećih na svijetu, poput GlakoSmithKline, Unilever, IBM i NBC Universal Media. Ovdje je alarmantna činjenica da je bilo vrlo malo, ako je bilo uopšte, javnog preispitivanja svega toga. Ko može reći da ovdje nije bilo skrivenih planova?

“Rezultat preispitivanja je novi model dobrotvorne organizacije u kojem najneposredniji korisnici ponekad nisu siromašni već svjetski najbogatiji, u kojima cilj nije pomoći potrebitima već pomoći bogatima da pomognu potrebitima”, napisao je Tim Schwab.

Dobrotvorno preduzeće Fondacije Gates trebalo bi da bude dobro prihvaćeno, ali možda bi bilo mnogo bolje ako bi ga vodio nezavisni odbor, a ne ćudljivi drugi najbogatiji čovjek na svijetu i njegova žena. Ali možete se kladiti da će on odbiti da preda ključeve ovih kapija. Gatesu bi bilo bolje da napusti svjetsku scenu i da se privatno pozabavi filantropijom. Inače se mora postaviti pitanje: čemu očajna želja da ostane u centru pažnje?

Izvor: Logično