Najveći uspjeh sandžačkih Bošnjaka u novijoj historiji je uvođenje kompletne nastave na bosanskom jeziku u školskoj 2013/2014. godini. Najveći heroji te historijske pobjede i najvećeg uspjeha u borbi za ostvarenje nacionalnih prava bilo je tadašnje Bošnjačko nacionalno vijeće na čelu sa Esadom Džudžom, sjajni tim od nekoliko desetina naših prosvjetnih radnika kojim je briljantno rukovodio Elijas Rebronja, kojima smo svim srcem pomagali moja malenkost, Redžep Škrijelj i tadašnji državni sekretar u Ministarstvu prosvjete Muhedin Fijuljanin.
Piše: Esad Rahić
Iako su i Školska uprava u Kraljevu i Školska uprava u Novom Pazaru naredile usmeno na sastancima sa direktorima škola da školska godina mora početi na srpskom jeziku, na dva sastanka novopazarskih direktora Osnovnih škola u subotu i nedelju, a školska godina je trebala početi u ponedeljak, uspio sam da ubjedim direktore škola da odbijemo naređenje Školskih uprava u Novom Pazaru i Kraljevu i da uprkos njihovoj usmenoj naredbi, počnemo nastavu na bosanskom jeziku, kako se izjasnila prilikom anketiranja ogromna većina roditelja Bošnjaka.
Direktori su se opravdano bojali da ako tako postupe da će biti razriješeni sa te dužnosti. Ali uprkos toj vrlo realnoj opasnosti poslušali su me svi, pri čemu su mi naročito pomogli direktor Osnovne škole Dohoviće Besim Adilović, Osnovne škole “Vuk Karadžić“ Zeno Mučić i Osnovne škole “Rifat Burdžović Tršo” Nusret Zuković, kao i svi ostali.
Mene su direktori novopazarskih Osnovnih škola ovlastili da napišem dopis kojim odbijamo da počnemo nastavu u ponedeljak na srpskom jeziku i da ćemo makar svi dobili otkaze početi nastavu u ponedeljak na bosanskom jeziku. Tokom večeri između subote i nedelje napisao sam taj dopis i donio ga u 10 sati izjutra na uvid svim direktorima novopazarskih osnovnih škola.
Nakon malih korekcija tekst dopisa je usvojen od svih i svi smo ga potpisali i ovjerili ga pečatima svojih škola. U dopisu je najvažnija bila stavka da odbijamo da u ponedeljak otpočnemo nastavu na srpskom jeziku, i da ćemo uprkos usmenom naređenju obje navedene školske uprave početi nastavu na bosanskom jeziku, u skladu sa željom roditelja.
Tekst dopisa smo poslali direktorima škola u Tutinu i Sjenici, koji su ga također potpisali i ovjerili školskim pečatima i poslali Ministarstvu prosvjete.
Počeli smo nastavu i čekali da li ćemo biti smijenjeni sa mjesta direktora škola. Moram istaći radi znanja i ravnanja, da su većina tadašnjih direktora novopazarskih škola bili članovi SDP-a izuzev direktora škole u Selakovcu koji je bio kadar SDA. Ali svi smo bili jedinstveni u onome za šta se borimo.
Čekali smo naredne dane sa mogućnošću da ćemo svi dobiti rješenja o razrješenju sa funkcije direktora škola, jer smo postupili suprotno dobijenom naređenju. Kao što sam još na sastancima direktora škola rekao mojim tadašnjim kolegama, ne mogu nas sve razriješiti, ako budemo svi jedinstveni. I tako je i bilo.
Dopis su potpisali i direktori novopazarskih osnovnih škola srpske nacionalnosti. Svi direktori osnovnih škola u Novom Pazaru su bili jedinstveni u nijetu da se uvede bosanski jezik. U tome su nas slijedili direktori škola u Tutinu i Sjenici koji su neprestano bili u telefonskom kontaktu sa mnom i radili u skladu sa mojim usmenim upustvima. I naše jedinstvo je pobijedilo.
Dovedeno pred svršen čin, Ministarstvo prosvjete ništa nije preduzelo protiv tadašnjih direktora škola a nastava na bosanskom jeziku je nakon jednog stoljeća ponovo zaživjela. Ja kao kolovođa doduše već od naredne školske godine nisam više bio direktor škole, ali obzirom na glavni zgoditak, to je najmanje važno.
Izvor: Sandzacke.rs