Odjeci izbora za reisa: Zukorlić poražen, Cerić pati

0
183

Husein ef. Kavazović će i narednih sedam godina biti reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini: za njega je glasao 291 od 374 prisutna člana Izbornog tijela od ukupno 405, koje čine sabornici Islamske zajednice, članovi Rijaseta, muftije, predsjednici mešihata, dekani i direktori islamskih ustanova, glavni imami i predsjednici izvršnih odbora medžlisa u našoj zemlji, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i bošnjačkoj dijaspori.

Piše: Vildana SELIMBEGOVIĆ

Za njegova protivkandidata Muamera Zukorlića opredijelila su se 82 birača, dok je jedan listić – na tajnom glasanju – bio nevažeći. Nikad bolji kandidat nije imao lošijeg protukandidata, prokomentirao je u Oslobođenju Mustafa ef. Spahić, dugogodišnji profesor Gazi Husrev-begove medrese i hatib sarajevske džamije Čobanije. Živopisni Mujki, kao i uvijek bez dlake na jeziku, objasnio je čitateljima Oslobođenja zašto je i on sam podržavao Zukorlićevu kandidaturu, no upravo se na njegova pleća sručila lavina nezadovoljnih frustracija gubitnika koji su ašićare pravili račune s političkim krčmarima.

Zukorlićeva konjica, ispostavilo se, nije imala snage da nastupi u punom političkom sazivu, pa su zanjištala dvojica notornih gubitnika – obojica po zanimanju muslimani s propalim stranačkim ambicijama. No samo jedan je vrijedan pažnje, ne zato što je 19 godina, pet mjeseci i 16 dana bio reisu-l-ulema IZBiH, već zato što je u svojih 12 tačaka kojima se obrušio na Mustafu ef. Spahića plastično dokazao njegovu temeljnu tvrdnju kojom je obrazlagao važnost Zukorlićeve kandidature:

“Njegova kandidatura je rezultat i posljedica odlučnog i principijelnog nemiješanja IZ u svoj posao 2012., kad se taj čovjek kandidirao za predsjednika Srbije kompletno krivo se predstavljajući i u tom krivom predstavljanju zloupotrebljavao sva moguća vjerska znamenja. Jedno se zove džamija, drugo ahmedija, treće džube, četvrto muftija, peto predsjednik Mešihata. Od 2003. u normativnim aktima IZBiH stoji da se vjerski autoriteti koji nose ahmediju na glavi, znači glavni imam, muftija, reisu-l-ulema ne mogu uopšte angažirati na državne, javne, političke funkcije. Prema njemu kao kandidatu za predsjednika Srbije, nije se odredilo kao prema imamima u BiH koji su se kandidirali za općinska vijeća ili za kantonalna.”

Iako Mujki nije želio govoriti o imenima onih koji se principijelno nisu umiješali u svoj posao, jasno je da je riječ o Zukorlićevom tvorcu, tadašnjem reisu Mustafi ef. Ceriću, koji je propustio da – postupajući jednako prema svima – i Zukorlića dovede pred čin izbora između vjerskih i političkih ambicija. Kad je već tako, tumači Mujki, onda je njegova kandidatura morala biti prihvaćena.

E sad, nije Mujki krio da uopće nije dvojio da će birači povjerenje dati umjerenom, obrazovanom, vjerodostojnom i pobožnom Kavazoviću nasuprot Zukorlića, koji je “prvo postao rektor pa upisao postdiplomski, a čim je upisao postdiplomski, postao je akademik”. No, skrenuo je pažnju na jedan važan argument za Zukorlićevu kandidaturu – da je osporena, bila bi dva objašnjenja narodu, naročito u Sandžaku: zato što je iz Sandžaka ne može biti kandidat za reisu-l-ulemu, i drugo – u pitanju su personalni razlozi. E upravo je to osnovna teza Cerićevih 12 tačaka kojima se obratio narodu Sandžaka i zapravo pokazao svu pogubnost i vlastitog reisovanja.

One koji imaju dilema otkud Cerić – a ne recimo Zukorlić – u javnom ataku na IZBiH na prostoru Sandžaka, jer takvi istupi nisu ništa drugo do neskrivena ambicija da se na Sandžaku ispita teren za odvajanje od IZBiH, valja podsjetiti da je Cerić Zukorlića pravio po svojoj slici i prilici dok učenik nije nadmašio učitelja. Ovaj dvojac koji kormilara traži među radikalima, ima pravo da se ljuti, no s obzirom na to da su i jedan i drugi – u dvije države – do koljena potučeni na predsjedničkim izborima na kojima su iskušali svoja znanja i umijeća, vrijeme je da shvate da njihove politike napadanja, podmetanja i personalnih obračuna naprosto nisu primjerene zajednici vjernika, ljudi koji su subjekti odlučivanja i koji u islamskoj zajednici ne traže političkog već vjerskog lidera, prvog među jednakima.

Da je Husein ef. Kavazović svijetlo lice takve zajednice, jasno je od početka njegovog prvog mandata. No, još je jasnije da ima posla u Rijasetu na kome je teško breme ispravljanja nepravdi posijanih u režiji njegovog prethodnika. Jedan od krucijalnih zadataka je upravo napomenuo Mujki, podsjećajući na Ustavni sud IZBiH pred kojim čeka apelacija Hasana Čengića sa zahtjevom da IZ Sandžaka i IZ Hrvatske usklade svoja normativna akta sa Ustavom IZBiH. U prevodu, to bi značilo da bi muftije i oni koji se ne libe zloupotrijebiti ahmediju u političke svrhe, bili sankcionirani ako bi nastavili sa praksom da budu kravate političkih lidera. Zaista, ima li išta poraznije za muslimane danas do da se njihovim predstavnicima kite Vučić, Šešelj i Kolinda?

Izvor: Oslobođenje