U Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici ni jedna ulica ne nosi ime jedne žene

0
613

Piše: Dr. Bisera Suljić-Boškailo

Ulica i trg jednog grada moraju imati ime. Ulica i trg najčešće dobijaju imena po zemljopisnim pojmovima, datumima vezanim za historijske događaje, te po imenima osoba koje su dale značajan doprinos u historiji grada, te političkom, kulturnom, društvenom ili naučnom razvoju grada.

Imena ulica i trgova nas asociraju svakodnevno na velike i značajne događaje, na nešto što je bitno u životu ljudi koji tu žive i koji tuda prolaze. Imena su tu da se ne zaboravi nešto što je veliko, da živi u tom mjestu dobrota i junaštvo jednog posebnog čovjeka i žene, te da se istakne i ne zaboravi neki kulturni značaj ili historijski događaj.

Smatra se da se kod dodjele naziva ulice ili trga uvijek rukovodilo strukom, zbog čega su u radu učestvovali stručni saradnici iz raznih oblasti: arhitekture, lingvisti, likovni umetnici, istoričari i tako dalje…

No, ko je donosio odluke o imenima ulica i trgova u sandžačkim gradovima? Ako pogledamo imena tih ulica, ostaćemo zabezeknuti – košmar – sve s brda sa dola, nema veze sa vezom.
Ljudi, gdje su nam tu simboli grada i ljudi koji tu žive?! – to sam se pitala godinama, kao i mnogobrojni građani. Po kojim kriterijima su ulice u tri sandžačka grada Novi Pazar, Tutin i Sjenica dobili svoja imena, zna li mi ko reći? Gdje je ovdje logički zaključak.

Zato sam za čitaoce portala Sandžaklijka.com, postavila nazive tih naših ulica kako bi se
mogli i sami pozabaviti analizom i doći do činjenica i zaključaka zašto je to tako, te da li treba to tako ostati.

Mnoge ulice su u Srbiji i šire poslije propasti komunističke vladavine dobile su druga imena, i zašto ne bismo i mi išli ukorak sa vremenom i zahtjevima društvene situacije i potražili neka bolja rješenja.

A promijeniti ime neke ulice nije baš nemoguće. Inicijativu da ulica, plato ili trg ponesu nečije ime, može da podnese svako: od pojedinaca, do udruženja, grupa građana, opština. Prijedlog mora da sadrži samo kraću biografiju i obrazloženje zašto se neko predlaže. Uslov je i da je od smrti te osobe prošlo tri godine. U prijedlogu ne može samo da stoji kojoj ulici se želi da da naziv, već mora biti precizirano od kog do kog broja, ili od koje do koje katastarske parcele. Komisija potom razmatra prijedlog i, ako se saglasi sa inicijativom podnosilaca, on se šalje na mišljenje Ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu. Ako je njihovo mišljenje pozitivno, konačnu odluku donosi Skupština grada. I ulica dobije ime.

Na kraju da dam samo svoje najbitnije zapažanje. Čitajući imena tih naših ulica došla samo do frapantne činjenice. Niti jedna ulica ili trg u Sandžaku ne nosi ime jedne žene. Zašto ne i žene? Kako ne i žene? Zbog čega ne i žene? Zar nismo ni za lijeka imali neko žensko ime sa kojim bi se dičili građani te ulice ili grada? Gdje su naše heroine? A kada upitate naše Sandžaklije svi se busaju kako je tu žena na pijedestalu i kako žena Sandžaka zaštićena, cijenjena, voljena, primjer drugim ženama. No, gdje nam je jedna bar tu za primjer drugima? Nažalost, ovo je samo jedan primjer koji pokazuje činjenično stanje i odnos prema našoj ženi – majci našoj.

Spisak ulica u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici pogledajte OVDJE