Autor: Ermin Čindrak
Poznati evropski i bosanskohercegovački književnik Dževad Karahasan gostovao je u Sandžačkim gradovima. Jedva je dočekala čitalačka javnost Sandžaka velikog bošnjačkog pisca.
Sve promocije njegovog novog romana su bile prepune ushićene publike. Kulturni događaji kakve je Sandžak priželjkivao.
Nakon Sjenice, dva dana boravio je u Novom Pazaru kao gost Internacionalnog Univerziteta. Prvog dana, 21.marta u biblioteci Fakulteta za islamske studije obratio se studentima istog. Primijećeno je blo oduševljenje studenata jer imaju šansu upoznati ovog velikana.
Željni svoga jezika i mudrih misli Karahsana, mladi gutaju svaku riječ našeg genija. Zajedno sa njim se obraca akademik Muamer Zukorlić i akademik Fatmir Baći. Dr. Jahja Ferhatović je kazao da ovo večer ima univerzalnu vrijednost.
Sljedeći dan na Univerzitetu u prepunoj velikoj sali na promociji svog romana “Što pepeo priča”, upriličeno je druženje sa studentima i divan o bošnjačkoj književnosti, tj. njeno mjesto u savremenoj književnosti danas.
Rečenicu koju je Karahasan ponovio na više promocja bila je: ,,Za mene je književnost razgovor, ja pišem u nadi da ću naći pravog sugovornika, tako da mi je svaki susret sa drugim čovjekom dragocjen. U razgovoru sa talentiranim čitaocem pisac mnogo bolje razumijeva svoju vlastitu knjigu.”
“Što pepeo priča” je roman koji predstavlja odavanje počasti jednom od najznačajnijih ljudi Srednjeg vijeka, Omeru Hajamu, pjesniku, filozofu, matematičaru i astronomu koji je živio u Persiji između XI I XII vjeka.
O romanu i samom Hajamu, Karahasan je govorio sa posebnom toplinom. Publika sa oduševljenjem konstatovala da je velika stvar upoznati ovakvog velikana uživo i razgovarati sa njim. Na pitanja publike i svojih čitalaca Karahasan sa oduševljenjem odgovara i dijeli svoja razmišljanja o književnosti.
Nakon promocije je upriličena izložba slika “Rumijeva mapa” autora prof. Mehmeda Slezovića, koja je predstavljala krunu susreta.
Svi prisutni su imali priliku da uz druženje kupe značajna djela Karahasana i dobiju potpis i posvetu. Promocije su propraćene znatiželjnim pitanjima i druženjem sa piscem.
Narednih dana boravio je u Tutinu, Rožajama, Bijelom Polju i Prijepolju. Ono što je ostavilo utisak je sam način interpretacije skromnog Karahasana. U nadi da će narod vratiti sebi dostojanstvo čitanjem i poštivanjem svojih velikih pisaca, ispraćamo Dzevada dostajanstveno, a zrno njegovog jezika počinje da klija i ovdje
Karahasan spada u red najvažnijih bosanskohercegovačkih pisaca, čija djela podjednako privlače pažnju čitalaca sa balkanskih prostora, ali i širom Evrope. Kroz svoja djela šalje životne poruke, obraća se obično malom čovjeku. Njegovi romani se doživljavaju kao literarna remek djela. Piše drame, romane, pripovjetke, eseje, povijest i kritiku pozorišta, sudjeluje kao pozorišni reditelj. Član je Njemačke akademije nauka. Od 1994 – 95. godine, gostujući je profesor na Sveučilištu u Salzburgu, 2001. u Inzbruku, a u Berlinu od 2008-2010.
Odlike Karahasanovih djela su modernističke i inovativne pripovjedne tehnike u kojima se miješaju žanrovske karakteristike, esejizacija i dramatizacija proze, kao i bogatstvo jezika. Cijenjen širom Evrope, a prije svega u zemljama njemačkog govornog područja, ovaj pisac, po mišljenju mnogih, dijeli u tom aspektu sudbinu svog uzora i prijatelja Miroslava Krleže. Iako je napisao veći broj pozorišnih drama, njegova najznačajnija djela su ipak romani i esejistička memoaristika.
Poznati romani Karahasana su: “Istočni divan”, “Noćno Cvijeće”, “Šahrijarov prsten”, pripovjetke: “Kuća za umorne””,”Izvještaj iz tamnog vilajeta”, kao i druga književna djela.
Njegove knjige su prevedene na 15 jezika i dobitnik je brojnih prestižnih međunarodnih nagrada.