Iz štampe izašao “Gimnazijski kazivar” Kemala Džemića

0
127

Profesor Internacionalnog univerziteta i Gimnazije u Tutinu doc.dr. Kemal Džemić objavio je monografiju “Gimnazijski kazivar” u kojoj su zastupljeni radovi  bivših i sadašnjih  učenika i profesora  Gmnazije u Tutinu. Radovi od oko šezdesetak autora su iz oblasti književne i likovne umjetnosti, društvenih i humanističkih nauka, esejistike i publicistike.  

Recenzenti ove, svojevrsne i po mnogo čemu značajne monografije, su  Hazir Derdemez, profesor književnosti, Stojanka Leković, profesorica književnosti  i Emina Demirović, učenica Gimnazije. Lektori su profesorice književnosti Dženana Bronja i Alisa Kurtović-Džemić, a tehnički urednik  Kemal Malićević, dipl. grafički dizajner.  Promocija Kazivara je, prema riječima dr. Džemiča, uskoro će  biti upriličena u Gimnaziji u Tutinu.

Dobri duh gimnazijskih kazivara

Autor: Doc. dr. Kemal Dćemić

Gimnazija je najvažnija vaspitno-obrazovna ustanova u Tutinu. Ona je naša Akademija, Univerzitet, govorili su i govore Tutinci. Najprije je od 1966. godine egzistirala kao odjeljenje Gimnazije u Novom Pazaru, da bi se već 1972. godine osamostalila kao autonomna srednjoškolska ustanova. U posljednjoj četvrtini XX vijeka jugoslavensko srednjoškolsko obrazovanje zadesiće famozni lutajući reformatorski zahvati što će izroditi srednje usmjereno obrazovanje, odnosno tzv. šuvarice, čime će Gimnazija u Tutinu utihnuti da bi se u socrealističkom duhu osnovao Srednjoškolski centar Bratstvo-jedinstvo i nešto docnije Zećir Musić. Obnavljanje Gimnazije u Tutinu desiće se početkom devedesetih godina XX vijeka čime će se autoritativno ponovo učvrstiti njena pozicija u tutinskom obrazovanju i učenicima omogućiti kvalitetni obrazovni sadržaji. Srećom, duhovno stvaralaštvo učenika i profesora u ovoj školi, bez obzira kakvo je ime nosila, trajalo je u kontinuitetu od samog njenog osnutka pa sve do savremenog doba, dajući joj posebnu duhovnu i intelektualnu dimenziju. Impresivan je i dragocjen spisak imena profesora i učenika koji su se svojim djelom afirmisali u raznim umjetničkim, filozofskim i naučnim disciplinama. Te dragocjene misleće egzistencije koje su intelektualno stasavale u Gimnaziji isprovocirale su ovu ideju da sve te umne fascinantne pojave sa đačko-profesorskog bistrog i duhovnog stvaralačkog vrela objedinim i predstavim u zajedničkom zborniku kao simbolu neraskidive i trajne duhovne povezanosti učenika i profesora.

Drugi motivacioni izvor jesu i dragocjene monografije profesora Hazira Derdemeza, koji bogatom dokumentarnom građom pedantno i znalački hronološki prikazuje nastanak i razvoj tutinskog srenjoškolskog obrazovanja. Oduvijek je u Gimnaziji bilo nadarenih i kreativnih učenika i profesora stvaralaca, koji su svojim djelima ovu ustanovu označili kao svojevrstan Dom kulture s neobično dragocjenim i likovnim, književnim, filozofskim i naučnim kružocima. Svoje radove, posebno učenici, objavljivali su u školskim časopisima SvitanjeKatarza, Gest i dr. i to je predstavljalo za naše uslove važan kulturni i obrazovni iskorak u ovoj školi. I sam sam bio u ugodnoj i izazovnoj poziciji pokrećući časopise Katarza Gest sa učenicima članovima novinarske sekcije.

Jedan razgovor na seminaru u Beogradu dvije hiljade i neke godine, ekstatično me uzbudio i isprovocirao moje profesorske nemire. Poznata novinarka je ushićeno i s oduševljenjem i bez kurtoaznosti pokazivala svojim kolegama primjerke ovih časopisa upitno podviknuvši –Zar je moguće da tutinski gimnazijalci rade ovako dobre novine!? To je bila apoteoza mojim đacima kazivarima. Naši učenici su, razumije se, prva svoja djela stvarali simpatično odvažno, s bitnim oznakama folklornog i tradicionalnog kolorita, ali i sa primjetnim modernističkim diskursom u nekim slučajevima. Pamtimo događaj naslovljen kao Gimnazijada, gdje su učenici i profesori gimnazija iz Tutina i Novog Pazara, ovdje u našoj školi, na prvom susretu ove vrste u našem kraju, prikazali svu raskoš iz svog bogatog duhovnog stvaralaštva.

Neopisivo dragocjena je bila zainteresiranost gimnazijalaca tih godina za stvaralaštvo, a mi profesori smo, arhetipski nezadovoljni svojom pozicijom u društvu, kako bi primirili njihovu mladalačku energiju, želju i potrebu za duhovnim aktivizmom i kulturno-umjetničkim manifestacijama, predajući se duhovnoj letargičnoj usnulosti, vješto izbjegavali dodatni rad pravdajući se banalnim i neubjedljivim trivijalnim razlozima: nema sredstava, opreme, adekvatnog razumijevanja nekog činovnika itd. Da je nobelovac Fokner čekao da mu se namjeste uslovi kako bi izrazio svoj umjetnički talenat ne bismo čitali čudesno moderan roman Buka i bijes, čije je fragmente ovaj veliki američki pisac hitro zapisivao kao fizički radnik u kratkim pauzama. I ovi naši gimnazijski kazivari, da su iščekivali udobnu obuću od svojih siromašnih roditelja, njihove noge sigurno nikad ne bi ušetale u gimnazijski školsko-duhovni prostor.

Pisci ni retka ne bi sastavili da nisu foknerovski stvarali gdje su mogli i sa čime im se dalo, uskraćeni za komfor tople sobe i stilski oblikovan i funkcionalan radni sto. Nepovratno bi ugasnuli talenti slikara kazivara i presušile bi njihove bojice da su sanjarski priželjkivali svoj atelje kako bi otpočeli svoje stvaralaštvo. Note bi ostale nedostižni san muzičkim stvaraocima da su lijeno i manirom razmažene djece uslovljavali roditelje kupovinom klavira kako bi razvijali svoje talente. Mnogi naučnici i umjetnici kazivari, junaci ovog zbornika, su kao pastiri hodajući za nemirnim stadom iščitavali poznate svjetske filozofe, pisce, naučnike, umjetnike, i o popasku precizno bilježili zanimljive odlomke iz pročitanog štiva, te početnički osmišljavali nabujale umjetničke vizije na skromnom komadu hartije, grafitnom olovkom ili vodenim bojicama. Zato je fascinantno njihovo intelektualno djelanje i sposobnost preskakanja zidova i svakovrsnih vidljivihi nevidljivih objektivnih životnih i ideoloških kafkijanskih zapreka u vrtlozima nevakta, u kome su se ostvarivali kao nepopravljivi humanisti i romantični sanjari, i bajronovski smjelo štrčali iznad trivija uspostavljenog moćnog provincijskog kanona.

Činjenica da su oni, danas afirmisani naši pjesnici, likovni umjetnici, naučni poslenici, svoje prve radove uobličili i objavili kao srednjoškolci, rječito govori o potrebi podizanja svijesti o kulturi duhovnog stvaranja i pamćenja, te stvaranja podsticajnog ambijenta za ispoljavanje i razvoj talenata, afiniteta i znanja mladih u savremenoj školi. U tom smislu izuzetno je važno reafirmiranje izdavačke djelatnosti u Gimnaziji, čime će se otvoriti perspektive kulturnog, obrazovnog i umjetničkog profiliranja učenika i profesora kojima bi se na taj način omogućio dostupan medijum za publikovanje njihovih umjetničkih i naučnoistraživačkih radova. Ovaj svoj rad upravo i doživljavam kao pionirski poduhvat s ciljem ustanovljenja takvog medijuma u kome je, kao što ćete vidjeti, zastupljen širi korpus radova stvaralaca učenika i profesora od osnutka Gimnazije pa do današnjice. Zbornik Gimnazijski kazivar smatram dobrom motivacionom osnovom za naučnoistraživački rad budućih pisaca i bilježnika fenomena stvaralaštva učenika i profesora Gimnazije u Tutinu.

Pripremajući građu za ovaj zbornik, listajući dragocjenu dokumentarnu i arhivsku građu, pregledajući stare fotografije u zaboravljenim i odbačenim gimnazijskim spomenarima, obuzelo me neobično asocijativno uzbuđenje, melanholija i nostalgičnost za dobrom starom školom i njenim mudrim učenicima i profesorima kazivarima. Te misleće gimnazijske egzistencije pisaca, pjesnika, slikara, muzikologa, filozofa, historičara i naučnika, čije se skromne i nijeme pojave jedva nazirahu kroz prašinu nevakta, nemara i zaborava, su intelektualno tvrdoglavo oblikovale duhovnost tutinskog srednjo-školskog obrazovanja, te kao dobri vjerni kazivari ostavili prepoznatljive tragove i biljege svoga bivstva. Misionarski i smjelo su osmišljavali svojim senzibilitetom, znanjem, humanizmom i djelom, prosvjetiteljsko-nastavni ambijent u skromnim uslovima malehnog i baladičnog Tutina.

Moćne su i dragocjene pojave tih vječitih sanjara i romantično odvažnih pustolova koji u svom mikrosvijetu djetinje iskreno tragahu za mogućnostima drugačijeg, ljepšeg i boljeg đakovanja i učiteljovanja u pešterskoj varoši ispod epsko-mitskog brda Gradca nad Vidrenjakom, domom neobično hitrih stvorenja vidri koje se u lucidnoj igri arhetipski otimaju usudu zarobljenosti isto kao i naši kazivari, učenici i njihovi profesori, umjetnici i naučnici, koji se svojim duhom odvažno pobuniše protiv banalno dosadnog i nepoetičnog poretka življena. Oni se poput tajanstvenih vidri koje se katkad pojave pa očas nestanu u vodnom vrtlogu ispod Zlostupa, spontano otisnu u svijet i taman kad pomislimo da su zauvjek iščezli, jave nam se moćno pjesmom, pričom, izložbom iz Zagreba, predavanjima sa univerzitetskih katedri iz Osla, Sarajeva, Beča, Beograda i Novog Pazara. Raznježi nas pešterski Orfej zvukom drevnog instrumenta.

Mudro nas podsjete kazivari na tajanstvo bogumila, pokazujući drevne eksponate. Jave nam se promocijom svojih knjiga iz Lajpciga. Koncertima nas uzbude. Pozdrave nas zgodnom i mudrom pjesmom o dječijem raskošnom duhu iz Kraljeva. Iz Svrljiga umnim esejom u Bdenju. Zateknemo ih na kakvom naučnom skupu. S ushićenjem ih čitamo u antologijama, enciklopedijama, časopisima. Daruju nam knjigu s posvetom. Zavitlaju Matićevim šalom i tajanstveno otplove niz vrtloge Angare. Nestanu, ali snažno nadođu, kao mitski huk vode Promuklice, pored koje bonik tragaše za iljačem, djevojka uzdisaše za mladićem bajkovite ljepote, nerotkinja paganski pobožno uz tajanstveni šapat u osvit đurđevdanske zore gojzu iz svoje ojice vezaše na bukovu granu. Gimnazija majčinski čeka svoju mudru djecu kazivare i zna da će se pojaviti i s ushićenjem dočeka njihova djela, kao što zabrinuta i strpljiva družina nad čudesnom vodom Promuklicom, kad se začuje vodni huk iz mračnih i tajanstvenih zemnih dubina s dodolskim ushićenjem pozdravi vodu, koju neka podzemna neman ustavlja i pušta, u zavisnosti od toga ko joj se primakne, bonik ili zdrav ljudski stvor.

Ovim zvučnim hukom kazivari potvrđuju svoju antejsku povezanost sa Gimnazijom i dragocjenim radovima u Kazivaru oni djetinje odano i lucidno oplemenjuju naš duhovni prostor, dajući mu novu kulturnu i intelektualnu dimenziju. Kazivar će motivaciono snažno pokrenuti primjetnu nabujalu energiju darovitih omladova učenika ćiji je raskošni carpe diem duh također bio važan podsticajni agens za nastanak ove svojevrsne enciklopedije duha gimnazijskih kazivara.