Zašto zaboravljamo naše velikane: Prije 10 godina zauvijek je otišao Nedžad Ibrišimović

0
103
Foto: privatna arhiva

Danas se navršava 10 godina kako je ovaj svijet napustio jedan od najvećih bosanskohercegovačkih književnika Nedžad Ibrišimović. Uoči tužne desetogodišnjice najstariji sin bh. velikana Oro Ibrišimović za Klix.ba prisjetio se godina koje je proveo s ocem.

Ibrišimović je autor nekih od najznačajnijih djela bh. književnost, a bio je romanopisac, pisac kratkih priča, pjesnik, ali i vrstan skulptor. Svojim djelima trajno je ostavio pečat na kulturu ovih prostora.

Razgovor započinje opisujući ga kao čovjeka posebne energije kojom je plijenio i ‘tjerao’ ljude da ga pomno slušaju. Volio je knjige i čitanje, kako kaže, znao je uporedo čitati po desetak knjiga, u tome je posebno uživao.

“Pamtim ga najviše po njegovoj dobroti, pravednosti, čistoj i plemenitoj duši. Imao je nevjerovatnu snagu da izdrži razne nepravde koje su ga zadesile zbog njegove iskrenosti i nepotkupljivosti, ali i zavisti drugih ljudi. S druge strane, imao je toliku energiju da okupi oko sebe ljude koji ga pomno slušaju kad čita ili priča. Veoma zanimljiv, punog duha, bio je i hodajuća enciklopedija. Bio je veoma strog, a opet blag i brižan otac. Sve bi uradio kako bi usrećio svoju djecu”, kazao je.

Oro ističe da ga pamtimo po neprestanoj borbi za državu Bosnu i Hercegovinu, borbi za opismenjavanje bosanskog čovjeka.

Prema Orinom mišljenju, ali i mišljenju mnogih intelektualaca, Nedžad je bio veliki umjetnik – svjetska klasa, bio je perfekcionista i pazio je šta i kako piše.

“Imao je odgovornost prema čitaocima i veoma ih je poštovao. Svojim pisanjem i radom išao je na sami vrh književnog stvaralaštva i vrijeme će pokazati da sam u pravu. Do nas dolaze pozitivne reakcije na njegova djela od svjetskih naučnika i intelektualaca, što nam daje dodatni vjetar u leđa da i dalje radimo na promociji i predstavljanju njegovog imena u svijetu. Djelima je pokazao da Bosna i Hercegovina nimalo ne zaostaje za drugim zemljama i da možemo biti ravnopravan sudionik na kulturološkom polju. Poseban je bio i u likovnom i skulptorskom stvaralaštvu. Uspio je isklesati sjenu, što ga čini jednistvenim i originalnim umjetnikom. Ta sjena i dan danas je ostala misterija i tema za razmišljanje”, kazao je.

Sve što je radio i napravio od neprocjenjive je vrijednosti, kako kaže, Nedžad to nije ostavio svojoj porodici, već narodu Bosne i Hercegovine i to trebamo maksimalno iskorisiti.

“Buduće generacije moraju znati ko je bio Nedžad Ibrišimović i od malena odrastati s njegovim djelima. Moraju otkrivati dubinu i snagu Nedžadove pisane riječi, jer svaka rečenica je posebna priča, ideja, prava ‘čitalačka sofra’, a knjiga nije samo ono što u njoj piše, knjiga je u suštini tajna. Treba čitati i razmišljati, stvarati i graditi svoj imaginarni svijet. Bosanski jezik će se učiti prema njegovim knjigama i to trebamo njegovati i iskoristiti”, dodao je.

S djelima Nedžada Ibrišimovića možemo ponosno koračati po svijetu i voditi dijaloge sa svjetskom intelektualnom elitom.

“Imamo tako komplikovan sistem koji je podjeljen na državni nivo, entitete, kantone, općine, gradove i svi ti nivoi imaju neke ovlasti za djelovanje na kulturnom i umjetničkom planu. Međutim, taj sistem ne prepoznaje značajne kulturne ličnosti i ne poznaje kulturno naslijeđe, pa je sve to prepušteno pojedincima, entuzijastima, nosiocima autorskih prava da se bore s golemim i sporim administrativnim aparatom”, kazao je.

Nastavlja da naša država nema strategiju očuvanja, razvoja, prezentiranja, vrednovanja kulturnog dobra i veoma se teško s tim izboriti.

“Opet mi imamo državu i trebamo je cijeniti i čuvati, a mijenjati sistem i nestručan kadar koji, umjesto da radi svoj posao, sjedi i čeka da se nešto desi ili ponižava i igra se s imenima velikih bh. umjetnika, književnika. Naš odnos prema umjetnicima i piscima je katastrofalan, kao da ih imamo viška i za izvoz, a kad bi se stvarno gledao kvalitet, mogli bismo ih nabrojati na prste. Još gori je odnos prema umjetnicima koji ‘fizički’ više nisu s nama”, dodao je.

Ako nam umjetnost služi za napredak i boljitak čovječanstva, nije ni čudo što još uvijek stagniramo i ne znamo to iskoristiti da krenemo naprijed.

Prema Orinom mišljenju, imamo kvalitetna i originalna djela, tradiciju, historiju, odlične pojedince, ali to ne znamo njegovati i čuvati. Pitanje je da li ćemo ikada više imati na ovako malom prostoru kao što je Bosna i Hercegovina ovo što smo imali i ovo malo umjetnika što je ostalo.

“Danas se navršava 10 godina od Nedžadove smrti i do sada u BiH postoji samo jedan Srednjoškolski centar u Ilijašu i jedan Đački dom u Zenici da se zove po Nedžadu Ibrišimoviću. To vam sve govori kakav je odnos države prema jednom od, kako uvaženi akademik Abdulah Sidran kaže, najvećih i najdarovitijih umjetnika koje je Bosna ikada rodila”, navodi.

Ibrišimovićev sin smatra da se odnos obrazovnog sistema prema našim kvalitetnim piscima ogleda u odnosu državnih institucija prema kulturi i umjetnosti.

“Mislim da nisu nikako, ili su veoma malo zastupljeni i to je veoma tužno. Imam informacije da pojedini profesori svojim studentima preporučuju da ne čitaju Nedžada jer je ‘težak’ i da nađu neko lakše štivo. Takav odnos je za svaku osudu. Međutim, raduje me činjenica da su Nedžadove knjige jedne od traženijih u knjižarama i da je sve veći broj studenata koji traže i žele da čitaju malo ‘snažnija’ djela. Mnogo nam u tome pomaže ovo digitalno doba, internet, društvene mreže”, dodaje.

Izvor: Klix.ba