ISLAM I PREVENCIJA OD ZARAZE: Kako “doći tobe” preko pandemije

0
250

Piše: Amir TELIBEĆIROVIĆ | STAV

Aktuelnom stanju pandemije može se pristupiti na više načina, i zaista ih ima dosta. Šarolike reakcije i pojedinaca i ustanova pokazuju kako je ovo vanredno stanje potaklo mnoge na duboko razmišljanje, s nekim gotovo algoritamskim poveznicama. Posebno su zanimljivi rezultati razmišljanja nadahnuti (polu)prisilnim ostajanjem u privatnom prostoru vlastitih domova, kao načinu prevencije od širenja zaraze. Sve se više i po (ne)društvenim mrežama prave usporedbe sa “životom u izolaciji” i islamskim načinom življenja. Jedno od viđenja odnosi se na usporedbu epidemioloških restrikcija i preporuka, prvenstveno higijenskih, s općom higijenom po kojoj je islam poznat, a usput i s drugim detaljima iz svakodnevnog življenja prosječnog vjernika.

Bilo je u ovim razmatranjima ponešto pretjerivanja, uglavnom pojedinačnih, subjektivnih, a i poneke nepreciznosti, ali se u cjelini zaista ima šta usporediti.

Sve skupa može se sagledati kao komparacija islama i sekularizma na međunarodnom nivou, jednog načina življenja s drugim. Naravno, Bosna i Hercegovina dio je cijele priče jer je pandemija proglašena globalno.

Da vidimo kako to izgleda, ili može izgledati, u svakodnevnom životu prema aktuelnim primjenama propisa higijene, izolacije, opreza, socijalizacije i prehrane.

Higijenski nikab

Već godinama po internetu, ali i u drugim medijima, traje izrugivanje ženama pod nikabom, kao i onima s hidžabom. Te su pojave prisutne u mnogim krajevima svijeta, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Jedan bosanski iseljenik u Kanadi, koji je inače prilično aktivan na Facebooku, “ponudio” je na internetu svoj ironični savjet o tome kako da se stanovnici Bosne i Hercegovine sami snađu ako ne uspiju naći zaštitne maske za lice. Postavio je sliku žene pod nikabom, uz natpis da se oni mogu time poslužiti kao maskom, aludirajući kako je to danas u Bosni aktuelno poput “modnog” trenda. Drugi su ga pratili podrškom uz poneku odbojnu reakciju na njegovo ruganje.

Isti lik, a nije nam ovdje bitno njegovo ime, zlurado je likovao zbog otkazivanja džume i dnevnih namaza u džematima, kao i crkvenih službi zbog zabrana masovnih okupljanja uslijed epidemije. Objavio je postove o tome kako je virus isprepadao vjernike na takav način da djeluje kao da mu je drago zbog pojave korone. Neki od njegovih sličnomišljenika ovo vide kao trijumf sekularne nauke nad vjerom i religijom, jer, po njihovom, samo savremena medicina može savladati virus. Iako ta medicina zasad ne uspijeva da ga savlada, mnogi se pitaju: A šta ako je baš ta ista savremena medicina i proizvela to što bi trebala da pobijedi? Pritom zaboravljaju ili ne znaju da islam nema problema s medicinom i medicinskim rješenjima, naprotiv.

Već neko vrijeme kruži priča o tome kako se propisno pokrivenim ženama, prvenstveno u Bosni i Hercegovini, nudi novčani iznos da se tako odijevaju. U nekim evropskim državama uvedena je zabrana nošenja nikaba i burki u javnosti, a u Kini su masovno hapšene i pritvarane vjernice naroda Ujgura, samo zbog hidžaba. U Bosni i Hercegovini žene pod nikabom pojedinci i dalje arogantno nazivaju “nindžama”, poneko iz puke navike. Bošnjačke nane i pranane, koje su nosile feredže preko lica prije samo nekoliko decenija, danas mnogi smatraju “zaostalim”, to nazivaju “drevnom prošlošću”, nečim “nazadnim” i tome slično. Za to vrijeme, bez dokaza da je neko nekome platio da nosi veo preko lica, dokazalo se obrnuto, da mnogi plaćaju za vlastiti “nikab” na licu u formi poznatih higijenskih maski.

Šta se u međuvremenu desilo?

Sve više ljudi nosi maske za lice radi zaštite od virusa, a nekoliko mjeseci ranije nosili su ih i zbog smoga, širom Evrope, Balkana, Kine, SAD-a. Nekome je glavni razlog strah, nekome umjereni oprez, nekome tuđi savjet, nekome naredba.

Mnogi vjernici, ali i mnogi konzervativni sekularisti, sve više u tome prepoznaju asocijacije na nikabe vjernica, ali različito reagiraju. I jedni i drugi upratili su ironiju u svemu. Navodno je nedavno u Francuskoj trebala biti organizirana i modna revija s maskama za lice, ali je organizacija događaja zapela zbog zabrane pokrivanja lica na javnom mjestu. Ironije, dakle, i dalje ne nedostaje.

Gaziti i biti gažen

Širom zapadne hemisfere, a ponajviše u SAD-u, ulazi se u privatne prostore bez izuvanja, direktno s ulice, pa se čak i leži na krevetima u obući. Iz nekog razloga, to se već dugo vidi kao norma. Zbog medijske i modne zapadnjačke dominacije na Istoku, u dosta država Azije i Istočne Evrope prihvaća se takva “moda”, iako tome postoje kulturološki otpori. Kako je poznato, dio islamske kulture življenja podrazumijeva obavezno izuvanje obuće u privatnosti doma. Još neke tradicije po svijetu podrazumijevaju iste običaje, naprimjer japansko izuvanje.

Nakon televizijskih uputa o higijenskom čišćenju cipela, čizama, tena, papuča, samim tim i njihovog skidanja pri ulasku u kuću ili stan, mnogi koji to nisu primjenjivali počeli su to činiti iz straha od mogućeg zaprljanja te širenja zaraze kada uđu u svoje privatne prostorije. Ne zna se gdje su sve gazili. Istovremeno, neko je shvatio da se i nogavice mogu inficirati, ponekad se i vuku po prljavim ulicama i drugim javnim prostorima ako su predugačke. Stoga su došli na ideju da očiste ili dezinficiraju krajeve nogavica po dolasku kući, možda i pozadinu hlača u zavisnosti gdje su sjedili taj dan. Da bi prljanje nogavica sveli na minimum, pri narednom izlasku podigli bi pantalone i pojas malo više nego što to inače čine. Pitanje je kada će ih početi podvrtati prema gore ili ih skraćivati iz istog razloga.

Asocijacija je ovdje jasna. Godinama prije, mnogi su se rugali onima koji bi imali kraće nogavice, ili nešto odignute, podrugljivim ili ponekad nervoznim riječima: “Eto te k’o vehabija.” Naravno, stereotipi o tome da samo selefije imaju skraćene nogavice ostala je u svijesti mnogih sekularista i ateista, uz očito nerazumijevanje svrhe i koristi od podvrnutih ili skraćenih nogavica. Sve do sada.

Kako prati rukice

Javne upute o pranju ruku, kao jednom od načina zaštite od virusa, mnogima su djelovale tragikomično. Sve je podsjećalo na objašnjenja za malu djecu koja tek uče kako i zašto se ruke peru.

Način i razlog pranja ruku, kako je također poznato, svrstava se u islamske običaje i obaveze, ne samo preko dnevnih uzimanja abdesta nego i mimo toga. Sada ih redovno, često i više nego što treba, peru skoro svi – da li iz uvjerenja ili iz opreza.

Povratak samima sebi

Dugo se potenciralo na Zapadu, a i u mnogim komunističkim društvima, kako je za ženu neophodno da mnogo radi, i u gradovima i na selima, i to izvan kuće, neovisno o tome da li je udata, bila roditeljica ili ne. Ako žena ostane domaćica, da odgaja djecu, sve više je smatrana jadnom, zaostalom, konzervativnom…

Karijera je postavljena iznad porodice i iznad dječijeg života. Roditelji su sve manje vremena imali za vlastitu djecu. Sada, u mjerama izolacije i samoizolacije, mnoge će žene zbog pandemije više vremena provoditi sa svojom djecom i porodicom općenito, sviđalo im se to ili ne sviđalo.

U pravilnom tumačenju islama, podrazumijeva se da je žena stub porodice i doma, da odgaja djecu, u čemu nema ništa loše, neovisno od toga da li je fizički naporno, jer taj napor zavisi od društvenih, ekonomskih i političkih prilika, a ne od samog prirodnog odnosa majke i njene djece. Ljudski život svetinja je kojoj se daje prednost ispred karijere. Naravno, da bi odgojila djecu, usput ih i školovala, treba imati predznanje, tako da obrazovanje žene nije sporno u islamu.

Uglavnom, sve ovo, pa i više, može da se nauči, pa i ostvari preko pandemijsko-prisilnog ostanka kod kuće.

Higijenski pozdrav

Toliko toga među uputama u vezi sa zaštitom od virusa ovih dana i noći odnosi se na prevenciju, manje na liječenje. Islamski pristup medicini inače daje prednost sprečavanju bilo koje bolesti u odnosu na liječenje.

Dio prevencije odnosi se na rukovanje. Dakle, razmak između dvije osobe od metar i po do dva je preporučena mjera na javnom mjestu. Mogu se ljudi rukovati sa zaštitnim rukavicama i s maskom, ali se u tome donekle gubi smisao.

E sad, širom Evrope znale su se voditi “kulturološki” nadahnute rasprave o tome zašto se žena muslimanka ne treba rukovati s muškarcima, naročito nepoznatim, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Neki radikalniji sekularisti tvrdili su da se time žena zapostavlja, da se ne tretira pravedno, da se ponižava i tako unedogled. Nije se stalo na rukovanju svakoga sa svakim, nego se prihvatilo da se žene grle s nepoznatima uz cjelivanje obraza tradicionalno kroz formalizam u čestitanju raznih praznika. Međutim, sada se shvatilo da je higijenski dio priče, ako već ne intimni, onaj presudni u čuvanju zdravlja. Sada je vrlo prihvatljivo i za žene i za muške da se ne rukuju, ne grle, i ne ljube, u protivnom riskiraju zdravlje ili život, ako već ne čast.

Islamski pozdravi jednostavni su i skromni, a kako je poznato, temelje se na selamu, to jest želji za mir nekome. Istočnjački blagi naklon primjenjuje se i u Japanu, Koreji i ponegdje u Kini, sličan je pomalo arapskom. Nema dodira, niti potrebe za njim.

Vodeni papir

Međutim, ima jedan detalj koji se ne uklapa u ovu priču, barem zasad. Histerična kupovina toaletnog papira, i to izgleda najviše u SAD-u. Bjesomučna potražnja za ovim papirom začudila je mnoge. Pretpostavljalo se da su papirom htjeli da zamijene upotrebu peškira iz higijenskih razloga, iako za to postoje posebni papirni ubrusi. Došlo je do nestašice toaletnog papira u nekim američkim gradovima. Ipak, nije se ovaj papir kupovao samo za ruke. Poznato je da se već dugo na Zapadu preferira upotreba papira umjesto vode nakon velike nužde. S druge strane, voda se najviše cijeni u islamu. Možda će proći još dugo vremena, epidemija ili srodnih masovnih kriza dok većina zapadnjaka na čelu s Amerikancima shvate da papir ne može zamijeniti vodu u pitanju higijene. Papir u kombinaciji s vodom – uredu, i naravno sama voda, ali sam toaletni papir bez vode nije preporučljiv za sanitarni opstanak civilizacije.

Izvor: STAV