Piše: Esad Rahić
U Skupštini Republike Srbije sandžački poslanici briljiraju. Ko o čemu, oni jedni o drugima. Po njihovoj priči reklo bi se da je Sandžak riješio sve svoje probleme.
Ostao je samo još jedan problem, kako ukloniti i eliminirati protivničke sandžačke lidere i stranke i ostati politički jedihnik. Pošto to nemogu da realiziraju sami, jer nemaju političke jakobe, pozvaju državu i njene represivne službe da to uradi umjesto njih.
SPP-eovi poslanici biše heljać moleći i kumeći državne organe da primjene represiju i silu i pohapse SDP-ovce iz Novog Pazara i SDA-ovce iz Tutina. A oni će u Sjenici sami obaviti inkvizitorsku misiju, i torturu nad kadrovima ove dvije bošnjačke stranke.
Nisu zadovoljni brojem uhapšenih. Traže još. Što više, to za njih bolje. Nastupaju sa pozicije poštenja i principijelnosti. Zgroženi su nad činjenicom da se neko usuđuje da se bogati na račun institucije kojom rukovodi. Da prisvaja imovinu koja nije njegova. Da se bogati uzimajući tuđe. To je njima strano i ogavno. To se kosi sa njihovim moralnim kodeksom.
Oni su skromni ljudi. Lično bogaćenje im je neshvatljiva i neprihvatljiva kategorija. Žive skromno i na ivici egzistencije. Din i iman im je jedina potreba. Od materijalnog im se gadi. Svaka pomisao na novac ih zgražava. Prije bi na sebe digli ruku, nego da uzmu nešto što nije njihovo. Nose pohabana i iznošena odjela i putuju autobusom do Beograda. A potom pješke od beogradske autobuske stanice do srbijanskog parlamenta. Fuka sirotinja raja. Jedini cilj im je borba za Sandžak i sandžačke Bošnjake i za svoj umet. Prije bi se ubili nego da ljube ruke i skute ćafirima.
Čak pozivaju državu da malo pokaže zube i prema Bošnjačkom nacionalnom vijeću, i da tamo milom ili silom zavede red. Kakvo je to Bošnjačko nacionalno vijeće, ako mi sa njim ne rukovodimo?
Ma naši poslanici su maheri. Jedino sa njima može da se takmiči skupštinska zvijezda Marko Atlagić.
Jedan naš poslanik izađe i kaže da je naš narod u drugorazrednom položaju i da se status Sandžaka mora riješiti na zadovoljavajući i pravedan način, a odmah potom, ne lezi vraže, ustane drugi, i kaže da to nije tačno i da sandžačkim Bošnjacima nikada nije bilo bolje, i da se zahvaljuje aktuelnoj vlasti što nas ovako mazi i pazi.
A onda oni što se busaju patriotizmom i sve najgore govore o aktuelnoj srbijanskoj vlasti na globalu, uđu sa predstavnicima te iste vlasti u koaliciju na lokalu.
Ma čitava polititička karišma. Sandžačka politička mućkalica i papazjanija. Jedan u klin, drugi u ploču. Bože, pomozi nam. Ili nam promijeni pamet, ili sa ovakvom pameću nigdje nismo pristali.
Ponašamo se abnormalno i krajnje neracionalno. Naše političko djelovanje je na ivici psihičke rastrojenosti i mentalne zaostalosti. Ovakvi kakvi smo, nećemo daleko stići. Za svoj lični interes spremni smo svakog i sve da žrtvujemo. Jedni drugima smo postali najljući neprijatelji. Blatimo jednu druge i pljujemo bez prestanka.
Umjesto da se okrenemo jedni prema drugima, i jedinstveno stanemo uz svoj narod i opći interes, mi smo postali najgori dušmani jedni drugima.
Bože, Bože oprosti nam, jer neznamo šta radimo. A kada se otrijeznimo, biće nam kasno. “Allah neće promijeniti nekom narodu stanje, dok on ne promijeni samoga sebe“.
Izvor: Sandzacke.rs