Ramo Tahirović nakon otmice sina: Mafijaško-kukavički čin koji neće proći nekažnjeno

0
362
Foto: Facebook

Povodom fizičkog napada na direktora Tehničko-poljoprivredne škole u Sjenici i funkcionera Sandžačke demokratske partije Alena Tahirovića, koji se desio 1. marta naveče kada je na silu odveden i tri sata maltretiran od strane poznatih lica, na društvenim mrežama se danas oglasio njegov otac Ramo Tahirović.

Njegovo obraćanje prenosimo u cjelini:

“Dragi moji prijatelji, vrijeme je da napišem nešto povodom fizičkog napada na mog sina, 1. marta naveče kada je na silu odveden i tri sata maltretiran od strane poznatih lica. Svašta se izdešavalo u proteklih godinu dana tj. od predizborne kampanje pa naovamo, ali ovakav mafijačko-kukavički čin niko nije očekivao. U stvari, i dalje se čudim takvom neoprezu i naivnosti onih koji su mislili da će im to proći nekažnjeno i uspješno i ovaj put. Nego, bojim se da su se ovaj put baš žestoko prešli jer su naišli na tvrd orah.

Nakon napada je čitav slučaj odmah prijavljen SUP-u u Sjenici. Čekamo da vidimo šta će se preduzeti povodom toga. Nego, to je bio samo prvi korak. Idemo jedan po jedan. Nas svi znaju kao miroljubivu porodicu pa zato i djelujemo shodno tome, lagano civilizacijski. Na kraju krajeva, ako bude do toga došlo, ja evo obavještavam na vrijeme da sam sve prije toga preduzeo da se to ne ponovi ničijem djetetu i nikome više u našoj maloj Sjenici.

Ne bi bio problem ni u krajnjem da odemo, kupimo oružje i krenemo puškama i pištoljima na mafiju pa do kraja. Jer, za čast i dostojanstvo se i gine. Jel treba ljudi koji žele da promijene iz korijena neke stvari u Sjenici da se sklanjaju, iseljavaju, ne bave ničim, nego ustupaju mjesta profiterima koji samo svoj interes gledaju, koji nas ionako u propast odavno vode?

Jel nema mjesta nigde za one koji žele dobro našoj deci pa od škola prave moderne ustanove za rad i obrazovanje? Jel nikoga nije briga niti se cijeni nečije radno mjesto gdje neko ulaže svoj trud i znoj da bi sve kako treba funkcionisalo? Jel pošten čovjek sad treba da se sklanja u svoju kuću i krije kako ne bi stao na put ublehama koji batinama jure po čaršiji?

Jel treba i naoružani sad da izlazimo, da čipujemo djecu kad ih puštamo napolje i da imamo oči i na leđa? Jel išta znači djelovanje jednog čovjeka preko 60 godina u jednom malom mjestu gdje ga svi znaju i poznaju, znaju njegov rad, svaka kuća u Sjenici, svako selo i zaselak?

Šta god da se dešavalo dosad ovo nikako nije bio način rešavanja stvari jer ja sam tako djecu vaspitavao da ne čine zulum ni hajvanu a kamoli insanu, da je zulum veliko breme i da čista savest to ne može da izdrži. Da nema ništa preče čojveku nego da izađe u čaršiju kad hoće, s kime hoće i da svakoga može da pogleda u lice a kad se naveče vrati svojoj kući, da može mirno da spava.

Ponavljam, ovo neće sigurno proći nekažnjeno niti se zataškati jer ću se ja lično kao roditelj potruditi da se ovo ne gurne pod tepih nego da se izgura do samog kraja da niko više ne bi morao da prolazi kroz to.