Nakon smrti troje štićenika Doma za lica mentalno ometena u razvoju Tutin početkom godine, sprovedena je kontrola rada te ustanove, ali do danas javnosti nije poznato ko u ovom slučaju treba da snosi odgovornost, piše list “Danas”.
Podaci do kojih je došao ovaj list ne daju izglede da će se izrazito loši uslovi u rezidencijalnim ustanovama popraviti.
Smrti u tutinskom domu, gdje je u februaru preminulo troje štićenika, među kojima je 32-godišnja žena koja se ugušila hranom, kao i u domu Trbunje kod Blaca, a nešto ranije i u Sremčici, nisu izolovani slučajevi, kako ističu nevladine organizacije, već samo objelodanjeni. Zapravo, stopa mortaliteta u ustanovama za smještaj osoba sa invaliditetom višestruko je veća od stope mortaliteta ostale populacije.
Ovi podaci najviše zabrinjavaju organizacije civilnog društva, koje neprestano ističu da je zdravstvena zaštita osoba u ovim ustanovama neadekvatna, da su im često uskraćeni neophodni medicinski tretmani, ali i da su izložene različitim oblicima nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja.
Takav odnos države prema osobama u ustanovama socijalne zaštite, kako su navele NVO u saopćenju povodom ovih slučajeva, “šalje poruku da su životi ovih ljudi manje vrijedni, dok za njihov loš položaj i sistemsko kršenje ljudskih prava niko ne snosi odgovornost“.
Mada je Ministarstvo za rad i socijalna pitanja u tutinski dom odmah uputilo inspekciju rada, to je otprilike posljednja javna informacija o tim događajima. Mediji su izvjestili i da je v. d. direktora Omer Đondić, član Stranke pravde i pomirenja, “smijenjen“ i da je na njegovo mjesto 1. marta došao Ivan Jezdić, kadar Pokreta socijalista, a do tada direktor voždovačkog Doma za stare.
Ministar Zoran Đorđević, međutim, prošlog mjeseca ponovo imenuje Đondića na tu funkciju, bez ikakvog objašnjenja javnosti o njegovoj eventualnoj odgovornosti za smrt troje štićenika.
Ugovori i rješenja o imenovanju ovih vršilaca dužnosti direktora, te izvještaji o isplaćenim dnevnicama do kojih je došao ovaj list daju nešto opširniju sliku o tome kako se odvijalo njihovo smenjivanje i imenovanje i kako su oni obavljali te funkcije. Prema rješenju Upravnog odbora Doma od 4. marta, Omeru Đondiću, vršiocu dužnosti direktora u ustanovi socijalne zaštite, “odobrava se odsustvo sa rada bez naknade zarade (neplaćeno odsustvo) u trajanju od 01. 03. 2019. godine do 25. 03. 2019“, kada je bio dužan da se vrati.
Ne zna se na koje radno mjesto se Đondić vratio tog dana, jer je funkciju direktora od 1. marta do 9. septembra obavljao Jezdić, ali je više sporno samo imenovanje Đondića 2017. godine na mjesto direktora Doma. Za tu poziciju je neophodno najmanje pet godina iskustva na poslovima za koje se zahteva visoko obrazovanje, i najmanje tri godine iskustva na poslovima u javnom preduzeću.
Đondić je od 2006. pa sve do 2017, kad ga je ministar imenovao za v. d. direktora, bio imam u Mešihatu Islamske zajednice, što otvara sumnju da je bio kvalifikovan za rukovođenje ustanovom socijalne zaštite.
Izvor: Danas