“Imali smo dobru vožnju, ali je gotova.” Ovim riječima geopolitički analitičar i autor Peter Zeihan opisuje sadašnji trenutak u historiji svijeta. Zlatno doba globalizacije i prosperiteta trajalo je otprilike od 1980. do 2015., ali to doba je zauvijek gotovo, a globalizacija je u svojoj finalnoj fazi.
Zeihan, bivši analitičar američke sigurnosno-konsultantske kompanije Stratfor i autor nekoliko knjiga, ovu teoriju razložio je u svojoj najnovijoj knjizi zlokobnog naslova: “Kraj svijeta je samo početak: Mapiranje kolapsa globalizacije”.
U tom kontekstu, ruska invazija na Ukrajinu mogla bi se u budućim historijskim knjigama voditi upravo kao početak kraja starog svjetskog poretka – ili povratak na “staro normalno”, ali na ono prije “kraja povijesti” koji je politolog Francis Fukuyama predvidio na kraju Hladnog rata.
A tog perioda ne bi bilo da SAD, u trenutku svoje najveće moći, nije odlučio “podmititi” ostatak svijeta. To se dogodilo nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu kad je ponudio ključnim saveznicima pristup jedinom tada funkcionalnom industrijaliziranom tržištu (onom vlastitom), s režimom slobodne trgovine morima koji je nadzirala jedina mornarica koja je to bila u stanju (njegova vlastita) i sigurnosnim garancijama.
“Ono što smatramo normalnim ustvari je najiskrivljeniji trenutak u ljudskoj historji”, piše Zeihan u svojoj knjizi koja je očito izazvala popriličan odjek. Osim što je završila na listi bestselera New York Timesa, o njoj su pisali Washington Post i Fox Business, a u međuvremenu je autor gostovao na nizu podcasta.
Kraj slobodne globalne trgovine koju je SAD osiguravao 70 godina
SAD je usto pomogao zemljama koje je upravo porazio, kao i drugima koje su razorene u ratu, da se obnove i podignu na noge. Te su zemlje zauzvrat morale podržati SAD u Hladnom ratu protiv glavnog rivala, Sovjetskog Saveza. Na taj su način dotad ekonomski marginalne ili nesigurne zemlje dobile mogućnost razviti se, pa i postati ekonomske sile poput Kine, ili barem zgrnuti bogatstvo od svojih prirodnih resursa poput Saudijske Arabije.
Kako Zeihan objašnjava razgovoru za podcast Triggernometry, radilo se o spajanju mnoštva manjih, lokalnih ekonomskih sistema u jedan golemi, globalni, u kojem “bilo ko može uvoziti i izvoziti bilo što bilo kome bilo kada”.
“To nam je dalo globalnu poljoprivredu, to nam je dalo globalnu energiju i financije, to nam je dalo globalne industrijske snabdjevne lance i na kraju stvorilo svijet kakav poznajemo. Ali sad se deglobaliziramo iz niza razloga i idemo natrag u smjeru hiljade malih nepovezanih sistema”, kaže Zeihan.
Prema njegovoj teoriji deglobalizacije, u budućnosti ćemo imati regionalne trgovinske zone koje će osiguravati regionalne sile, dok će prekookeanski lanci snabdijevanja postati daleko nepouzdaniji, nesigurniji i skuplji nego danas, prije svega zato što ih SAD neće više osiguravati, prenosi Index.hr.
Što se gubitnika deglobalizacije tiče, Zeihan nema sumnje – na prvom mjestu je Kina koja “neće preživjeti ovo desetljeće kao industrijska sila, a vjerovatno ni kao ujedinjena zemlja”. Stopa nataliteta je u Kini pala toliko oštro (od 2.6 djece po ženi krajem osamdesetih do 1.3 djeteta 2020. i 1.15 lani) da će se stanovništvo prepoloviti do 2050., prema jednoj projekciji.
Ostatak teksta možete pročitati OVDJE.