Jučer je proglašena još jedna lista za izbore za BNV. Radi se o listi bivših funkcionera SPP-a i najbližih saradnika muftije Zukorlića – Muratoviću i Tandiru. Oni su nedavno u Prijepolju osnovali Savez sa Srbima i tako nastavili ideju o pomirenju sa Srbima koju je proklamovao rahmetli Zukorlić.
Piše: Rizah Muratbegović
Na skupu su izjavili kako je proces pomirenja završen i da je došlo vrijeme saveza sa Srbima.
Naravno da pomirenja niti je bilo, niti je završeno. Posebno ne dok Bošnjaci još uvijek iskopavaju svoje najmilije iz masovnih grobnica, dok im sa najviših instanci vlasti u Beogradu svakodnevno dolaze poruke negiranja genocida i veličanja zločinaca. Naravno da o pomirenju u ime Bošnjaka i žrtava i porodica nije mogao govoriti neko poput Zukorlića. Još manje taj proces u ime Bošnjaka mogu proglasiti uspješno završenim ljudi poput Tandira i Muratovića.
Ali o pokretu bivšeg muftije najbolje govori činjenica da je upravo Muratović bio imenovan, od strane Zukorlića, za direktora fiktivnog Instituta za istraživanje genocida i zločina pri Internacionalnom univerzitetu. Srećom pa je “šutnut” ovih dana iz te kancelarije koja je služila samo kao mjesto za još jedno čerupanje Bejtul-mala bez ikakvih rezultata.
Imali su Bošnjaci u svojoj historiji Fehima Musekadića, koji je bio odani pristaša Draže Mihailovića. Tako da ne čudi da su Muratović i Tandir krenuli tim stopama. Jer, nit je bilo mirenja, a još manje pomirenja, kao što nije bilo savezništva, a još manje saveza Bošnjaka i Srba, žrtve i četnika. Ali, bilo je među Bošnjacima onih koji su pomagali da se 1913. Bošnjaci u Plavu i Gusinju nasilno pokrštavaju. Glavni pomagač genocidašima bio je jedan hodža. A upravo su Tandir i Muratović pišman hodže.
Dakle, imali su Bošnjaci u svojoj teškoj historiji, u prelomnim i teškim momentima, junake i značajne ličnosti. Ali, po pravilu, uz njih su imali i one koje je historija zapisala kao sramotu i izrode.
Ono što najbolje demaskira ideju rahmetli Zukorlića i njegovo poltronstvo prema Vučiću i Beogradu jesu njegovi nekadašnji najbliži saradnici. Oni nisu toliko mudri i vješti da tu servilnost upakuju u ambalažu bošnjaštva, islama, džamije i vakufa. Oni svoje poltronstvo sasvim jasno nude biračima na tacni. Ideju o “Srpskom svetu” obrazlažu podrškom ideji o “Otvorenom Balkanu”.
Možda bi imalo neke logike da se iz SPP izdvojila grupa kojoj je dosta poltronstva stranke prema beogradskom režimu. Ali, Tandir i Muratović su željeli brže, jače, dublje…
Žalosno je da su sve što rade Tandiri i Muratovići naučili na sećiji Muamera Zukorlića. Zloupotrebu vjere, Islamske zajednice i vakufske imovine u svrhu podrške srpskog režima. Sada ta zloupotreba smeta Muratoviću. Traži da se utvrdi da li SPP plaća kiriju Islamskoj zajednici za vakufske prostorije. Sada, kada se odaljio od te vatre koja ga je grijala dok je bio udarna igla SPP. Tada mu to nije smetalo. Sada traži depolitizaciju Islamske zajednice, kao da smo zaboravili da je on sam učestvovao u politizaciji i pretvaranju te vjerske institucije u stranku.
Slično tome, SPP-u nisu smetali falsificirani potpisi kada ih je Tandir rabio za njih i njihov interes, ali sada smetaju kada ih koristi za sebe i Muratovića. Branili su Tandira kada su svi upozoravali na njegove afere i korupciju. Sada ih ističu. Kasno.
Jednom je jedan mladomuslimanski intelektualac napisao da je sve što je dobro, ali i sve što je loše u bošnjačkom narodu dala Medresa. Tandir i Muratović su primjer toga. I ne samo oni. Ima toga za dobar Savez za poltronstvo Srbima.
Izvor: Sandzacke.rs