U srcu naselja Hadžet u Novom Pazaru, u skromnoj i dotrajaloj kući, živi 78-godišnja Vasvija Suljević sa svojim teško bolesnim sinom Mirsadom. Njihov svakodnevni život ispunjen je borbom za osnovne potrepštine i nade da će preživjeti još jednu zimu, zahvaljujući pomoći dobrih ljudi. Nana Vasvija, kojoj su godine donijele mudrost, ali i bol zbog sinovljeve bolesti, ne može sakriti svoje emocije kad govori o nesebičnim donatorima iz dijaspore i komšijama koje joj povremeno priteknu u pomoć.
“Prošlu zimu smo nekako preživjeli zahvaljujući pomoći naših ljudi iz dijaspore. Imali smo dovoljno ogrjeva i osnovnih namirnica. Ali sada, pred ove snježne dane, još ništa nemamo,” kaže Vasvija zabrinuto.
Njeno jedino blago je ljubav prema sinu i zahvalnost prema ljudima dobre volje koji su joj pomogli. Nedavno im je 200 eura poslala Majda iz Minhena, porijeklom iz Prijepolja. Taj novac bio je dovoljan da Vasvija pokrije osnovne troškove u trenutku kad nisu imali ni dinara u kući. “Hvala Majdi i svima koji nam pomognu. Svaka pomoć nam puno znači, posebno sada kada nemamo drva, a lijekovi i hrana su nam na izmaku. Molim se Bogu za sve naše dobrotvore,” izjavila je starica kroz suze zahvalnosti.
Vasvija i Mirsad nisu sami u svojoj borbi. Lokalni humanitarac Hido Muratović, zajedno s dobrim ljudima iz komšiluka, često pomaže ovoj porodici. “Da nije dobrih ljudi koji znaju šta su muka i nevolja, Mirsad i ja bismo se možda smrzavali, a možda i gladovali”, priča Vasvija.
Ova hrabra nana se s posebnom zahvalnošću prisjeća onih iz dalekih krajeva – iz Amerike, Australije, Njemačke – koji su u jesen, kada pripreme za zimu postanu najteže, slali donacije koje su ih spasile u posljednji čas. “Te pošiljke su nam došle u najkritičnijim trenucima, kad smo ostajali bez hrane, kad nam je prijetila bolest i smrzavanje. Bog će, sigurni smo, nagraditi njihovu dobrotu.”
U toplim mjesecima Vasvija i Mirsad sanjaju o jednostavnim stvarima – fasadi koja bi izolirala njihovu kuću, novom šporetu, televizoru, pa čak i novom kupatilu. Kuća u kojoj žive zidana je od betonskih blokova, bez izolacije, što znači da zimi propušta hladnoću. Često se desi da im voda u kući zaledi, a grijanje u takvim uslovima postaje gotovo nemoguće.
Nana Vasvija, koja jedva uspijeva održati osnovne uslove za život u kući, zbog sinove bolesti ne može napustiti dom ni na trenutak. “Mirsad ima specifičnu bolest zbog koje ga ne smijem ostaviti ni trenutka,” objašnjava ona, dok njene oči odaju zabrinutost i umor.
Hido Muratović apelira na sve dobre ljude iz dijaspore, ali i na Sandžaklije širom svijeta, da pomognu Vasviji i Mirsadu kako bi pregurali još jednu zimu. “Svaka pomoć, koliko god mala bila, njima je od neprocjenjive važnosti,” naglašava Muratović. Vasvijina nada ostaje čvrsta, uprkos teškim uvjetima: nada se da će pomoć stići prije nego što stignu sneg i mraz u ove krajeve.
Prije tri godine, Vasviji i Mirsadu manje donacije stizale su bar jednom mjesečno, mahom od Sandžaklija rasutih širom svijeta. Potom su se proredile, a u posljednjih godinu dana gotovo stale. Dobrotvorke, Italijanka Sandra Zagolini i Malića Košuta iz Njemačke, i lično su ih 2023. posjetile i uručile pomoć, a posljednja donacija, 100 dolara iz daleke Australije, stigla im je početkom februara i odmah su je potrošili za Mirsadovo liječenje.
Za ovu hrabru staricu i njenog sina, humanitarna podrška nije samo ekonomska pomoć; to je podrška koja im produžava život, daje nadu i hrabrost da izdrže i vjeruju u ljude.