Dobar nadzornik građevinskih radova može vam uštedeti mnogo novca ali i nerava. Isto tako može vas zaštiti od Velimiringa poznatijeg kao kraduckanje, kontrolom izračunatih i stvarno utrošenih količina materijala i obavljenog posla. Naročito vas može na vrijeme upozoriti na greške tokom izgradnje koje bi izvođači radova rado prikrili.
Autor: NIK Tutin
Tako bi to bilo u teoriji, ali praksa malo zajebava, posebno nas koji smo smo u suštini teoretičari dok praktičari postajemo samo onda kada zapucamo vani.
Što se tiče radova na našem gradskom trgu, nadzorni organ je digo ruke, a Bogami i noge od tog posla jer:
- Zašto da se čuva ili štedi novac kada je budžetski? Baš ga briga. Uostalom, tako je od Kulina Bana do današnjih dana.
- Nervi, ko još danas mari za njih ili za sugrađane kada se ne radi o izbornoj godini.
- Ili kako reče meni jedan omanji visoki funkcioner stranke tri slova: “Imamo mi jarane priču za ovaj narod još narednih 50 godina.”
- Velimiring ili kraduckanje (pojam je dobio ime po onom trijeznom čikici kojeg nam je davno Vizionar u rasprodatom Domu Kulture nudio za predsjednika) je danas obavezno i poželjno ako ne prelazi 1,5% ukupne vrijednosti radova uz dobro poznatu rečenicu: ”Gdje sam ja tu?”
- Kontrola troškova, rada i materijala. Eto, šta tu ima da se kontroliše.
- Radi se kad se može i koliko može, a materijal će se već nekako opravdati kroz papire. Kao ono, vuk sit a ovčice još jednom ošišane.
- Greške. Ma, kakve greške. Sama adaptacija trga je greška.
Stvarno pravim duge uvode (kao što mi neko reče jednom) ali sada slijedi ono o čemu sam htio da prosunem riječ, dvije.
Trg se dinamično radi i gradi, ali samo preko faktura. Što bi neki šer rekao, trg se porađa. Istina, urađeno je puno. Od šest stepenika popločana su tri dok je mermera postavljeno nešto manje od polovine. Dakle, radovi napreduju, mašala. Raspadnuta ograda uzmiče pod naletima radova. Eh, da je rahmetli Keops znao za naše neimare.
Kako je nadzorni odsutan, urađeno, tri stepenika i sve ostalo, mora neko da “testira”. Namjerno kažem testira, jer danas možete da izmislite šta god hoćete i da ga naravno prikačite na budžet. Tako smo mi u našoj kasabi izmislili TEST SQUARE ili ti test trga.
Za te naše nestvarne gluposti lokalna samouprava ili neka njena kancelarija je angažovala didžeja. Jeste, baš tako, trg testira didžej. Realno, sve je napredovalo u ovoj naprednoj zemlji. Didžej testira li testira. Sve bumpa, bimpa, bumpa….
Na kraju se nameće zaključak da električni muzikant prije testira živce gostima kafića i stanarima okolnih zgrada nego što testira trg koji je ionako neupotrebljiv. Jednostavno to nije lijepo.
Nije OK i predlažem, da genije koji je to osmislio odvede didžeja u svoju avliju ili na svoju terasu ili najbolje u svoju kancelariju, pa neka mu tamo svira do jutra, sve o trošku opštine naravno. Kao i uvijek.
Izvor: Sandzacke.rs