Goranci su ove godine organizovali tradicionalno Đurđevdansko okupljanje na Vlaškim livadama, u selu Vranište, poslije dvije godine pauze zbog pandemije koronavirusa.
Svake godine na Đurđevdan hiljade Goranaca dolaze iz inostranstva u Goru kako bi proslavili ovaj praznik ili prelazak iz zime u proljeće, kao i da bi pokazali privrženost svom posebnom etničkom porijeklu.
“Ke da si, za đuren doma da si” – je izraz koji koriste a koji govori mnogo, jer u prevodu znači “gdje god bio, za Đurđevdan doma bio“.
Glavna manifestacija se održava u selu Vranište gdje se uz narodnu igru, pjesmu i druženje međusobno upoznaju mlađe generacije.
Kolo je ovog puta vodio budući bračni par koji se upoznao u Gori. Demir živi u Francuskoj, a Medina u Beogradu.
“Biti kući je sjajno još kada si pored familije, svoje voljene, znači za Đurđevdan imamo običaja, dolazimo da se šetamo”, kaže Demir.
“Veoma je važno zato što svi dolaze iz daleka, ostavili su obaveze da bi bili ovde na nekoliko dana, da bi bili sa porodicom”, dodaje Medina.
Goranci Đurđevdan ne slave po hrišćanskim običajima, već se tog dana na otvorenom vesele tradicionalnim veseljima.
Medinina majka, Zehra, je odrasla u Beogradu. Kaže da su goranski običaji uprkos proteku vremena ostali isti.
“Ja sam kada sam se isto vjerila došla ovde za Đurđevdan, posle smo pravili svadbu. Običaji su ostali isti, samo kažem vam, nošnja je možda bogatija. Ljudi ne žive više ovde. Svak je svojim putem, Gora je tokom cele godine prazna”, objašnjava Zehra.
Dok mladi bračni parovi koriste okupljanje da se predstave sunarodnicima, Hektor i Zein iz Novog Sada, i dalje traže svoju sreću.
“Naravno to je osnivni cilj, zbog toga smo i došli”. Ističu Hektor i Zein.
Izvor: N1