Bosanski jezik priznat je kao liturgijski jezik od strane pape Inocentija III. još 1203. godine, čime je postao četvrti jezik na kojem se moglo vršiti bogosluženje, uz latinski, grčki i hebrejski. Ovaj čin bio je rezultat vješte diplomatske igre bana Kulina, velikog vladara srednjovjekovne Bosne.
Autor: Esad Rahić
Primjer kako se vješto vodi politika i diplomatija, čak i u najnepovoljnijim međunarodnim okolnostima, pokazuje vladavina bana Kulina. Današnji političari, iako žive u 21. vijeku, često djeluju kao amateri naspram ovog mudrog bosanskog državnika.
Iako se najčešće navodi da je vladao od 1180. do 1204. godine, postoje brojni izvori koji upućuju da je Kulin došao na vlast znatno ranije. Benediktinac Mavro Orbini navodi da je Kulin naslijedio bana Borića 1163. godine i vladao 36 godina. Postoje i bizantski izvori koji spominju vladara “Baculinusa”, što mnogi historičari dovode u vezu s banom Kulinom.
Neki historičari, uključujući prof. Mustafu Imamovića, smatraju da je Kulin vladao kao vazal bizantskog cara Manuela I. Komnena. Međutim, nakon careve smrti, Kulin se osamostaljuje i Bosna učestvuje u ratu protiv Bizanta 1183. godine. Tvrdnje da je bio ugarski vazal su historijski neutemeljene.
Ban Kulin bio je u porodičnim vezama s dinastijom Nemanjića, što mu nije osiguralo sigurnost. Vukan Nemanjić, katolik i zet ugarskog kralja Emerika, optužuje Kulina i njegove saradnike za herezu — konkretno za arijanstvo, učenje koje negira božanstvo Isusa Hrista. Vukan traži od pape da organizira istragu i predlaže krstaški pohod.
Kulin, kao vješt političar, odgovara papi da ne zna razliku između katoličkog i heretičkog učenja i traži izaslanika. Papa 1202. godine šalje Ivana de Casamarisa, koji s dubrovačkim arhiđakonom Marinom dolazi u Bosnu.
Sabor se održava 8. aprila 1203. godine, najvjerovatnije kod Zenice ili u blizini Visokog. Kulin, njegova supruga Vojislava i bosanski didovi potpisuju izjavu da će poštovati učenja Rimske kurije. Međutim, bogosluženje ostaje na bosanskom jeziku, što nije bio slučaj ni u jednoj drugoj zemlji pod okriljem Rima.
U izjavi se koristi formula: “U ime Vječnog Boga, Stvoritelja svega i Otkupitelja ljudskog roda”, što upućuje na teološki kompromis. Crkva bosanska zadržava svoje arijansko učenje, a Rim prihvata politički dogovor bez stvarne konverzije.
Naredne decenije Crkva bosanska i njena arijanska učenja jačaju. Kulinov diplomatski uspjeh sprječava krstaški pohod i učvršćuje nezavisnost Bosne. Bio je to period mira i prosperiteta koji narod pamti po izreci: “Od Kulina bana i dobrijeh dana.”
Učite od Kulina bana, poručuje autor — kako se vodi država, kako se pregovara s velesilama i kako se čuva vjera i narod.
Literatura: Suad Haznadarević, Emir Medanhodžić – “Skrivena historija Bosne: Od Batona do Kulina”, Sarajevo, 2023.