U prvoj polovini 18. vijeka Bosna je “izvozila” konjanike. Naime, u brojnim evropskim vojskama služili su odredi Bošnjaka konjanika, pa ih se tako moglo naći u Posljkoj, Pruskoj, pa čak i Danskoj i Holandiji. Pripadnici tih specijlanih konjičkih odreda sebe su zvali Bošnjacima jer su bili rodom iz Bosne.
List Bošnjak pisao je da “u Pruskoj godine 1745. bijahu ustrojeni kao posebni odjel kod husarske pukovnije Ruesch, a inače su nosili husarsku nošnju, oružani bili su kopljem vojevali su za sedmogodišnjega rata, i za njegovog trajanja bili su umnoženi na 10 škvadrona, skupa 1000 konjanika. Naravno da nijesu bili svi isključivo Bošnjaci, i ako su se tako zvali”.
“Jedan škvadron Bošnjaka se spominje godine 1809. ujedno sa danskom husarskom pukovnijom. Ove smo vijesti našli u 13. izdanju Brockhaus-a Conversations Lexicon, 3 knjiga, na str. 364. a cijenimo, da ih je vrijedno saopćiti, ne bi li tim potakli koga, komu je stvar više pri ruci, da se postara, izvijestiti nas štogod opširnije o tim Bošnjacima”, piše list Bošnjak 1892.
Glasnik Zemaljskog muzeja pisao je da su “Bošnjaci za vrijeme drugog šleskog rata (1744–1745) borili se protiv Prusa na strani Poljaka, među kojima je ime Bošnjak bilo simbol hrabrih i vještih konjanika u poljskom lakom konjaništvu. Već u ljeto 1745. vidimo kako ti Bošnjaci prelaze u ratnu službu Frdricha Velikog; njihova pojava u pruskoj vojsci usko je skopčana sa prošlosti pruske husarske pukovnije u koju bošnjački zbor udara temelj vrsti vojske kopljanika-jahača”.
Vojnička slava bošnjačko-pruskog zbora i veliki uspjesi u borbi s kopljem bili su povod da je i u danskoj vojsci uvedena četa kopljanika pod imenom Bošnjaci s istom fantastičnom odjećom i oružjem, koja je, kao i kod Prusa, bila dodijeljena jednoj husarskoj pukovniji. Pruska je pukovnija Bošnjaka poslužila i Holandiji kao primjer pri ustrojstvu jedinice konjanika, oboružanih kopljem; oni se u jednom holandskom djelu o vojnim uniformama označavaju ulanima Bošnjacima (Bosniaques).
Arhiv danskog grada Køgea navodi da se godine 1791. u gradu Køge smjestio garnizon “Bošnjaka”, koji se sastojao od 125 muškaraca s konjima. Navodi se kako su imali briljantne i egzotične uniforme. Napustili su grad 1816, kada je Køge prestao da bude grad garnizona.
Zapovjednici su živjeli u sadašnjem muzeju (u ulici Nørregade 4), dok su ostali bili smješteni po gradu. Oni se stoga pojavljuju u popisu. Na osnovu popisa iz 1801. godine, naveden je spisak Bošnjaka, njihovog prebivališta, starosti, djeca i položaj.
Bilo je 12 oženjenih Bošnjaka sa ukupno 24 djece, tako da još uvijek ima njihovih potomaka u području Køgea.
“Garnizon se sastojao od 125 ‘zmajeva’, koji su nosili uniforme koje je kralj Fridrik VI vidio u Austriji u konjičkoj jedinici porijeklom iz Bosne. Uniforme su bile vrlo šarene, plavi dolam (kratka jakna) s crvenim manžetama, plave hlače s bijelom prugom sa strane, crveno-bijeli pojas, a na glavama su nosili bijeli turban s crvenim oblogom, ukrašen turskim polumjesecom u srebru. Oprema se sastojala od koplja, smrtonosne sablje (čiju kopiju ima Muzej Køge) i pištolja”, navodi se knjizi „Priča iza imena 2“ autora Børgea Kjeldsena iz 1995. godine.
Bosanski vojnici bili su sasvim obični ljudi, ali su morali biti u stanju jahati gotovo kao konjanici. Također su morali nositi brkove sa vrhovima okrenutim prema dolje, kako bi izgledali orijentalno i grubo, a da bi brkovi pravilno visili, Bošnjaci su svaki dan nosili olovne kugle u vrhovima brkova. A ako je neki od zmajeva bio plave ili crvene kose, morao je ofarbati kosu i bradu.
Ali bilo je poželjno da bude odabran kao bošnjački, jer ih je garnizon uglavnom koristio kao paradne ili demonstracijske “zmajeve”.
Zakonom o vojsci iz 1816. godine, bošnjački garnizon je raspušten, a Køge je ostao siromašniji za svoje Bošanjke, iako su neki njihovi potomci ostali da žive tu gdje su rođeni, pa se i danas može pronaći njihovih potomaka.
Izvor: Bosna.hr