Dr. Mehmed Spaho bio je politički lider, predsjednik Jugoslavenske muslimanske organizacije u Kraljevini Jugoslaviji i najznačajnija ličnost u bošnjačkoj politici između dva svjetska rata.
Rođen je u 13. marta 1883. godine u Sarajevu. Njegov otac, Hasan ef. Spaho (1841-1915), bio je stručnjak za šerijatsko pravo i kadija u Jajcu, Sofiji, Damasku i Kairu, a stariji brat reisu-l-ulema Fehim ef. Spaho.
Osnovnu školu i Veliku realnu gimnaziju završio je u Sarajevu, nakon čega je studirao pravo na Univerzitetu u Beču, završivši studij 1906. Krajem 1907. položio je doktorski ispit, a 7. februara 1908. svečano je promoviran u doktora pravnih nauka. Od 1906. do 1908. godine bio je sudski prislušnik, a od 1910. godine advokat pripravnik.
Godine 1914. izabran je u Gradsko vijeće Grada Sarajeva, čime se počeo baviti i politikom, a u tom vremenu upamćen je kao borac za prava sarajevske sirotinje, navodi Magazin za kulturu i društvo “Biserje”.
Nakon sloma Austro-Ugarske monarhije 1918. godine postao je član Narodnog vijeća Bosne i Hercegovine, koje je glasalo za udruživanje s Hrvatskom, Slovenijom, Kraljevinom Srbijom i Kraljevinom Crnom Gorom u jedinstvenu državu.
Nastankom Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO) 1919. godine intenzivira se i njegovo učešće u politici, a u bošnjačkog političkog lidera izrasta počev od 1923. godine, kad je izabran za predsjednika ove bošnjačke političke stranke. Uz ostale političke funkcije, bio je prvi Bošnjak ministar u Vladi Kraljevine SHS, i to ministar šumarstva i rudarstva (1918–1919), a nakon toga i ministar trgovine i industrije (1921, 1927– 1929), kao i ministar saobraća u Vladi Kraljevine Jugoslavije (1935–1939).
Nakon zavođenja Šestojanuarske diktature 1929. godine, Spaho je inicirao i donošenje takozvanih Sarajevskih punktacija koje su poznate i kao Spahine punktacije ili Rezolucija JMO. Riječ je o političkoj rezoluciji u kojoj je je izražen stav Mehmeda Spahe i JMO o uređenju Kraljevine Jugoslavije nakon proglašenja Šestojanuarske diktature, pri čemu sekritizira centralističko uređenje Jugoslavije i traži decentralizirana država ravnopravnih političko-historijskih jedinica, a zbog čega je Spahi izrečena kazna od, između ostalog, 20 dana zatvora.
Posebno je važno i Spahino držanje po pitanju podjele Bosne i Hercegovine Sporazumom Cvetković–Maček iz 1939. godine. Kao vođa bošnjačke politike ovog vremena, Spaho je osjećao svu pogubnost i opasnost Sporazuma, svjestan da bi podjela Bosne i Hercegovine značila i kraj Bošnjaka, a ne samo Bosne i Hercegovine.
U jednom svom zapisu Dragiša Cvetković navodi: “Spaho izražava bojazan o nagovještenom teritorijalnom zaokruživanju ‘hrvatskog nacionalnog korpusa’, a podjelu Bosne smatra ‘smrtnim udarcem’ za muslimane”.
Prije iznenadne smrti 1939. godine, svojim najbližim saradnicima Spaho je kazao kako će “i dalje nastaviti borbu i da ni u kom slučaju neće dozvoliti da Kraljevsko namjesništvo donese jednu odluku koja nije po volji muslimana”. Spahin stav potvrdio je i patrijarh Gavrilo Dožić, koji je na toj dužnosti bio 1938. godine.
U svojim memoarima, neposredno poslije Drugog svjetskog rata, ovaj velikodostojnik Srpske pravoslavne crkve piše kako mu je Spaho govorio da “niko od nas nije protiv toga (tj. Sporazuma), ali mi Muslimani ne možemo dozvoliti da se ni u kom slučaju Bosna cijepa. Ne želimo da budemo ni Srbi, ni Hrvati, nego da ostanemo kao što sam rekao, jedna politička organizacija sa vjerskim obilježjem”.
Zbog njegovog političkog angažmana izvršeno je nekoliko pokušaja atentata kojima se nastojao eliminirati Spaho. Prvi pokušaj atentat na Mehmeda Spahu dogodio se 3. septembra 1921. godine, kad je kao ministar trgovine i industrije boravio u Sloveniji i tom prilikom otvorio Ljubljanski velesajam.
Pokraj ceste između Celja i Ljubljane, kuda je trebao proći Spaho s kraljevskim namjesnikom za Sloveniju, komunisti su stavili 14 kg eksploziva s paklenim strojem. To je otkrio jedan žandarmerijski narednik i tako spriječio ovaj atentat. Već sljedeće, 1922. godine na Spahu je pucano u Višegradu iz tamošnjeg hotela, a nakon toga, 1923. godine dogodio se pokušaj njegovog ubistva u sarajevskom muslimanskom društvu El-Kamer, kad je bačena eksplozivna naprava.
Godine 1925., u vrijeme predizborne kampanje i Spahinog savezništva s HRSS kroz djelovanje u Udruženoj oporbi, na Spahu je prilikom njegovog boravka u Zagrebu također pokušan atentat. Godine 1927. na Spahu je pokušan atentat u sarajevskom naselju Vratnik, također u vrijeme predizborne kampanje.
Mehmed Spaho umro je 29. juna 1939. godine, kad je nađen mrtav u apartmanu beogradskog hotela “Srpski kralj”. Članovi Spahine porodice, njegovi najbliži saradnici, kao i jedan dio istraživača njegovog života i političkog rada, i danas smatraju da je otrovan.
Za Bošnjačku zajednicu kulture Preporod Mehmed Spaho značajan je i kao jedan od inicijatora osnivanja društva Narodna uzdanica 1924. godine kao jednog od pravnih prethodnika današnje Bošnjačke zajednice kulture Preporod.
Izvor: Stav.ba