Najupečatljiviji primjer kulturocida i devastacije kulture življenja podgoričkih muslimana svakako je Stara Varoš. Svako malo niče nova zgrada koja nema ama baš ništa na sebi što podsjeća na taj predjašnji period. Ostale su još one uske krivudave ulice koje se sada popločavaju kaldrmom, vraćajući dašak stare urbane ljepote, kaže prof. Džemal ef. Dacić, šef kabineta reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori.
Piše: Nedžad Smailagić
Uske ulice u Staroj Varoši su krivudave jer je svaka kuća imala pravo na sunce. U mahalama u Baru, Ulcinju, Pljevljima i drugim mjestima, gdje teren nije bio ravan, pravo na sunce rješavalo se strogim kaskadnim arhitektonskim uređenjem, navodi na Instagram nalogu “Moje Šeher Tuzi” profesor Dacić.
On ističe da je Glavatovića džamija, nekada bila glavni centralni objekat i mjesto zajednice podgoričkih muslimana i reprezent te zajednice. U njenoj neposrednoj blizini nalazile su se podgorička medresa i mekteb. Njeno raskošno monumentalno zdanje grijalo je svojom toplinom staru Podgoricu.
“Danas, na trgu Božane Vučinić nema jedne od nekada najljepših džamija u Crnoj Gori. Na njenim temeljima se sada nalazi neuređeni parking, a jednim dijelom i veliki soliter”, opisuje Dacić.
“Nema više prelijepe Glavatovica džamije, ni one topline, ni onog prijatnog vizuelnog osjećaja zbog njene arhitektonske ljepote, koja je ostavljala utisak na svakog prolaznika”, dodaje.

Mnoge podgoričke džamije stradale su od bombardovanja u Drugom svjetskom ratu, a neke i znatno kasnije. Najljepša i najveća bila je locirana na današnjem trgu Božane Vučinić. Džamija je dovršena u mjesecu ramazanu 1001. godine po Hidžri, između 1. i 30. juna 1593. godine. Njen vakif (osnivač) bio je Husein-aga Abdović, iako se u Vakufskom arhivu u Istanbulu njegovo ime bilježi kao Hasan-aga, sin Alaudinov, što je razlika u čitanju riječi pisane arapskom grafijom, piše Bajro Agović, istraživač džamija.
Prije 1714. godine, džamiju je renovirao, odnosno obnovio i proširio Jusuf-aga Glavat, porijeklom iz Golubovaca. Ova džamija se zvala i A(h)madbašina džamija. To je bila centralna podgorička džamija u kojoj su se održavale glavne svečanosti i vjerske manifestacije.
U njenom haremu bile su kancelarije muftijstva, mahkema, šerijatski sud, u kome je sudio kadija, mektebske prostorije i zgrada medrese. Kompleks je upotpunjavala sahat-kula, djelo drugog vakifa – Hadži-paša Osmanagića. Džamija je imala svoje vakufe, najstarije od podgoričkih, i to: mekteb, ruždiju, dućan i pekaru u Staroj Varoši, mezarje, zemljište. Kompleks je upotpunjavala sahat-kula iako je ona djelo drugog vakifa – hadži Paše Osmanagića.
Džamija je srušena tokom rata u bombardovanju savezničkih snaga. 5. maja 1944. godine. Tokom džuma namaza, uništena je džamija, a munare je poljuljano u temelju. Munare je uklonjeno nakon oslobođenja Podgorice, vezano sajlama za kamione i oboreno. Sudbinu munare doživjeli su i brojni nadgrobni nišani.
Stara Varoš, sa svojim preostalim krivudavim ulicama, i dalje nosi uspomene na bogatu kulturnu prošlost, ali gubitak ključnih arhitektonskih simbola poput Glavatovića džamije ostavlja duboku prazninu u historijskom i kulturnom pejzažu Podgorice.
Izvor: Sandzacke.rs