U Novom Pazaru su preostale još dvije očuvane tekije: rifaijska tekija u mahali Jošanica, u Prištinskoj ulici broj 10, i, prema kazivanju mještana, nakšibendijska tekija u mahali Jermiše, u Hercegovačkoj ulici broj 70, u avliji porodice Begović.
Autor: Esad Rahić
U istoj ulici na Jermišu, u neposrednoj blizini nakšibendijske tekije, nalazila su se i dva turbeta, koja su nažalost porušena devedesetih godina prošlog vijeka. Na njihovom mjestu danas se nalaze privatne kuće koje su sagradili Bošnjaci.
Na groblju Jermiše, koje se vjerovatno smatra najstarijim novopazarskim grobljem, očuvan je i grob s najstarijim novopazarskim nišanima iz 1504. godine. Tu je, do pedesetih godina prošlog vijeka, također postojalo jedno turbe.
U mahali Jošanica, u Beogradskoj ulici br. 23–25, postojala je i bektašijska tekija iz XVIII vijeka. Ta tekija bila je ujedno i rodna kuća velikog novopazarskog pjesnika Ahmeda Ali Gurbi Babe (1698–1776), a tu se nalazilo i turbe njegovog brata. Nažalost, i tekija i turbe porušeni su prije nekoliko godina, od strane neodgovornih Bošnjaka, iako su bili pod zaštitom države, kako bi se izgradili novi stambeni objekti.
To je isto kao kada bi neko od neodgovornih Vranjanaca srušio rodnu kuću književnika Bore Stankovića – što se, naravno, nikada ne bi dogodilo.
Tekija na Jermišu danas se nalazi u okviru avlije porodice Begović, koja je pedesetih godina prošlog vijeka doselila u Novi Pazar iz Berana. Ranije je ova tekija bila vlasništvo Hajradin-age Ljajića, čiji su se potomci kasnije odselili u Tursku.
Iako okružena novogradnjama, ova tekija je u cjelini očuvana, ali ne i u svom izvornom stanju. Riječ je o prizemnoj građevini kvadratnog oblika (10 x 10 m), sa debelim zidovima od miješanog materijala, malim prozorima i krovom pokrivenim ćeramidom. Zapadna strana zadržava elemente starog izgleda, iako u zapuštenom stanju, s direcima koji podupiru krovnu konstrukciju.
Unutrašnje prostorije su adaptirane za stanovanje. Tekija je imala četiri prostorije: prostoriju za obrede s mihrabom i ugrađenim keramičkim posudama (ćupovima) u zidovima koje su činile prostoriju vrlo akustičnom, zatim posebnu odaju za žene, sobu za goste i mutvak (kuhinju). Između kuhinje i sobe za goste nalazio se šuber-šank sa dolapom (čekrkom) preko kojeg se prenosila hrana bez vizuelnog kontakta s osobom koja je hranu pripremala. Hranu su pripremale žene, dok su je muškarci raznosili do sofre.
Nekada se, desetak metara od zgrade tekije, nad samom ulicom, nalazila i pekara u vlasništvu tekije, gdje se pripremao hljeb za potrebe tekije, ali i za prodaju.
S obzirom na sve ove elemente, jasno je da je riječ o pravoj tekiji koja je u potpunosti zadovoljavala sve vjerske i funkcionalne standarde. Nažalost, ne postoje pisani izvori na osnovu kojih bi se sa sigurnošću mogla utvrditi starost ove tekije, ali se, s obzirom na lokaciju u najstarijem dijelu grada, vjeruje da je riječ o najstarijoj novopazarskoj tekiji.
Danas se u Hercegovačkoj ulici nalazi i novije izgrađena kaderijska tekija, koja je aktivna.
Na kraju, izražavam zahvalnost gospođi Begović koja me je ljubazno primila u ponedjeljak i dozvolila mi da obiđem i fotografišem tekiju u njenom dvorištu. Zahvaljujem se i mještanima Hercegovačke ulice na korisnim informacijama.