Malo ko danas zna da je Kolašin, grad na Tari poznat po prirodnim ljepotama i zimskom turizmu, imao bogatu islamsku historiju koja seže u daleku 1651. godinu. Upravo tada, u vrijeme osmanlijskog carstva, turski vojskovođa Ali-paša Čengić podigao je na gornjem trgu džamiju i izgradio utvrđeni grad Kolašin, koji je prije dolaska Turaka bilo tek obično selo.
Dolaskom Osmanlija, Kolašin je dobio obrise pravog gradskog naselja. Džamija na gornjem trgu bila je srce tog novog života, a oko nje se razvijala čaršija i svakodnevnica muslimanskog življa. Sve se, međutim, promijenilo 1878. godine, kada je varoš oslobođena od Turaka i kada su se muslimani mahom preselili u Bijelo Polje.
Tadašnji guverner grada Mirko Bojić, po odluci Vlade Crne Gore, preostalom muslimanskom stanovništvu ponudio je ostanak u gradu, garantujući im ličnu i imovinsku sigurnost. Islamsko stanovništvo tu ponudu nije prihvatilo i odselilo se prema Bijelom Polju. Džamija je ostala, a hrišćansko stanovništvo čuvalo ju je s posebnom pažnjom, u iščekivanju da će se muslimani vratiti i nastaviti s vjerskim obredima.
Jedan od najboljih poznavalaca historijskih prilika Kolašina, Zoran Rakočević, pojasnio je da su građani Kolašina godinama čuvali džamiju nadajući se povratku islamskog življa. No muslimani se duži period nisu vraćali na ovo područje, džamija je postajala sve zapuštenija, iako su na njeno stanje redovno upozoravali muslimani iz susjednih gradova. Vremenom je objekat propao, bio srušen, a ostaci uklonjeni.
Porodica Toković, prva islamska porodica koja se vratila
Nakon dužeg vremena, na molbu tadašnjeg gradonačelnika Radoja Toškova, iz Bijelog Polja je dovedena prva muslimanska porodica — porodica Huse Tokovića, koji je 1919. godine stigao u grad na Tari. Gradonačelnik mu je ponudio posao održavanja čistoće grada, stan i pristojnu platu. Porodica je bila izuzetno cijenjena i poštovana bez ikakvih predrasuda, a Kolašin su prihvatili kao svoj grad. Mlađe generacije te porodice i danas žive u Kolašinu.
Kemal Toković, sin Husov i jedan od najpoznatijih kolašinskih pekara, prisjetio se da je upravo na mjestu gdje je nekad bila pekara stajala džamija. “Moj otac i majka Paša izrodili su nas osmero djece i svi smo otišli na zanate. Ja sam 1958. godine otišao na pekarski zanat. Upravo na tom mjestu gdje je bila pekara nekad je bila džamija. To je jedino što znam o njoj”, kazao je Kemal. On je 1967. godine u svojoj kući otvorio pekarsku radnju, a posao je, kako kaže, tada cvjetao jer se gradila pruga i mnogi putevi.
Nisu bile jedna, već tri džamije
Publicista Predrag T. Šćepanović donosi još zanimljiviji podatak koji mijenja ustaljenu sliku o islamskoj historiji Kolašina. Prema njegovim riječima, u gradu je postojalo čak tri džamije, a ne samo jedna o kojoj se uvijek govori.
“Bilo ih je više. Jedna je ta o kojoj govorite, a do nje je bila veća, koju je srušio snijeg 1909. godine. Znači, bile su jedna pored druge, veća i manja. Treća je bila u blizini današnjeg hotela Šeraton. Kroz našu literaturu uvijek se priča o postojanju te jedne džamije, ali kad uđeš u Cetinjski arhiv i pogleđaš Bečke karte objavljene 1910. godine, vide se tri džamije”, kazao je Šćepanović.
Ovi podaci, pohranjeni u arhivima i bečkim kartama, svjedoče o tome da je Kolašin nekad bio mnogo šarolikiji grad nego što se danas pamti, te da historija islamske zajednice na ovom području zaslužuje daleko više pažnje i istraživanja nego što joj je do sada posvećeno.