Riječ Bošnjak nije turska riječ i nikako ne znači “prazna glava“. Ipak, na društvenim mrežama godinama se širi tvrdnja da riječ “Bošnjak“ navodno potiče iz turskog jezika, pri čemu se pokušava konstruisati njeno pogrdno značenje. Zlonamjerni pojedinci i neprijatelji Bošnjaka tvrde da “boš“ na turskom znači prazan, isprazan ili bez sadržaja, dok se nastavku “njak“ pokušava pripisati navodno pogrdno značenje. Takve tvrdnje predstavljaju jezičku podvalu i nemaju utemeljenje u historiji ni u etimologiji imena Bošnjak.
Autor: Daniel Toljaga
Bošnjaci, odnosno stariji oblik Bošnjani, kao narod i etnonim, postojali su mnogo prije dolaska Osmanlija na ove prostore. Naziv je vezan za srednjovjekovnu Bosnu i pripada historijskom i jezičkom prostoru Bosne. Njegovo porijeklo ne treba tražiti u turskom jeziku, niti je nastalo kao posljedica dolaska Osmanlija.
Jedan od važnih historijskih tragova vezanih za ovaj naziv seže duboko u srednji vijek. Oblik Bošnjanin navodi se u pisanim izvorima koji se povezuju s 12. stoljećem, a često se ističe i godina 1166., kada se naziv Bosna i njeni stanovnici pojavljuju u širem političkom i historijskom kontekstu tog vremena.
Naziv Bošnjani u srednjovjekovnom kontekstu nije bio ograničen isključivo na jednu vjersku zajednicu. Njime su se označavali stanovnici Bosne, odnosno ljudi povezani s bosanskim prostorom i političkom zajednicom srednjovjekovne Bosne. Vjerske razlike među stanovništvom nisu automatski brisale pripadnost bosanskom prostoru i njegovom historijskom identitetu.
Zbog toga je važno razumjeti da se savremeni pojam nacionalnog identiteta ne može mehanički preslikavati na srednji vijek. Ipak, historijska upotreba naziva Bošnjani pokazuje da riječ i identitetski okvir koji iz nje proizlazi imaju duboke korijene i da nisu nastali u osmanskom periodu.
Posebno mjesto u raspravama o nazivima Bošnjak i Bosanac zauzima pitanje jezičke tvorbe. U bosanskom jeziku postoji čitav niz primjera u kojima se nazivi za ljude i pripadnike određenog prostora, osobine ili pojma grade na različite načine. Zbog toga se porijeklo riječi ne može određivati proizvoljnim rastavljanjem na dijelove koji u nekom drugom jeziku imaju potpuno drugačije značenje.
Upravo je takvo proizvoljno tumačenje osnova mita da “boš“ i “njak“ navodno zajedno daju pogrdno značenje. Riječ se ne može analizirati tako što se njeni dijelovi iz jednog jezika preuzmu i onda im se pripiše značenje iz drugog jezika. Takav postupak nije ozbiljna etimološka analiza.
U tom smislu, pokušaj da se riječ Bošnjak objasni kao kombinacija turskih riječi predstavlja pojednostavljivanje i manipulaciju jezikom. Da bi se utvrdilo porijeklo nekog etnonima, potrebno je posmatrati njegovu historijsku upotrebu, najstarije pisane tragove, jezički razvoj i način na koji su ga koristili sami pripadnici određene zajednice.
Historijski gledano, naziv Bošnjak vezan je za Bosnu i njenu historijsku tradiciju. Zato se njegovo porijeklo ne može svesti na savremene internet tvrdnje koje se zasnivaju na proizvoljnom tumačenju pojedinačnih riječi.
Posebno je važno razlikovati pojmove Bosanac i Bošnjak. Bosanac je prvenstveno geografska i regionalna odrednica, dok je Bošnjak naziv naroda. Bosna je domovina Bošnjaka, ali Bošnjak kao nacionalni identitet nije isto što i regionalna pripadnost Bosni.
Zbog toga i danas možemo govoriti o Bošnjacima koji žive izvan Bosne i Hercegovine, u Sandžaku, Crnoj Gori, Srbiji, na Kosovu, u Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji i širom svijeta. Njihova nacionalna pripadnost nije određena mjestom trenutnog prebivališta, nego osjećajem pripadnosti narodu i njegovom identitetu.
Ovo je posebno važno u Sandžaku, gdje je pitanje bošnjačkog identiteta kroz historiju bilo povezano s različitim političkim pritiscima, promjenama granica i pokušajima asimilacije. Upravo zbog toga rasprava o nazivu Bošnjak nije samo lingvističko pitanje. Ona je istovremeno i pitanje historijskog pamćenja i prava jednog naroda da sam određuje svoje ime i identitet.
Dezinformacije koje se šire društvenim mrežama često imaju za cilj da izazovu sumnju u vlastiti identitet. Kada se jednom narodu pokušava objasniti da njegovo ime zapravo znači nešto pogrdno ili ponižavajuće, ne radi se samo o pogrešnom tumačenju jezika. Takve tvrdnje mogu biti dio šireg pokušaja omalovažavanja i negiranja identiteta.
Zato je važno da se o historiji i jeziku govori na osnovu činjenica, izvora i ozbiljnih istraživanja, a ne na osnovu viralnih objava i proizvoljnih tumačenja riječi.
Ime Bošnjak ima svoju historiju, svoje duboke korijene i svoje mjesto u identitetu naroda koji ga nosi. Njegovo značenje ne određuju internet komentari niti političke manipulacije, već historija, jezik i višestoljetna tradicija.
Upravo zato, kada se pojave tvrdnje da “Bošnjak“ znači “prazna glava“ ili da je riječ nastala iz turskog jezika, na njih treba odgovoriti činjenicama, znanjem i argumentima, a ne šutnjom.
Jer, identitet koji poznaje svoju historiju mnogo je teže osporiti.
Izvor: Sandzacke.rs