Drveni sanduci obloženi kožom i ukrašeni metalnim okovima predstavljaju jedan od najprepoznatljivijih predmeta tradicionalnog namještaja na prostoru Balkana. Pojavljuju se tokom 18. stoljeća, u vrijeme osmanske uprave, dok njihova izrada svoj vrhunac dostiže krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Stranice ovih sanduka najčešće su izrađivane od jedne ili dvije daske koje su međusobno užljebljene, a zatim obložene jarećom ili telećom kožom. Posebno karakterističan detalj bio je polukružni poklopac, koji predstavlja trag renesansnog utjecaja u oblikovanju. Rubovi su bili zaštićeni metalnim trakama pričvršćenim za drvo ukrasnim ekserima s poluloptastim glavama.
Osim praktične namjene, sehare su imale i snažnu dekorativnu i simboličku vrijednost. Imale su metalne ručke sa strane, zaključavale se katancem, dok su unutrašnjost krasili šareni papir ili tanko platno. Ornamenti su se uglavnom nalazili na prednjoj strani, a najčešće su služile za čuvanje djevojačke spreme i kao prtljag prilikom putovanja.
Sanduk je kroz historiju bio jedan od najvažnijih predmeta u seoskim i gradskim domaćinstvima. U njemu se čuvala odjeća, novac, porodične dragocjenosti, ali i žito i brašno. Koristio se i za pripremu tijesta i miješenje hljeba, štiteći namirnice od vlage i insekata.
Posebno mjesto sanduci su imali u svadbenim običajima. Djevojka je svoju spremu – darove koje je pripremala za budućeg supruga, svekra, svekrvu i ostale članove porodice – nosila upravo u posebno izrađenim seharama.
Riječ sehara potječe iz arapskog jezika, a u bosanski jezik dolazi preko turskog, gdje označava sanduk obložen kožom i ukrašen metalnim okovima.
Priprema svadbenih darova bila je svečan čin. U bogato ukrašenim boščama – četvrtastim komadima svile izvezenim zlatnim koncem (klobodanom) – nalazile su se košulje, veš, čarape, a za ženske članove porodice i marame. Bošča se zatvarala spajanjem sva četiri ugla, poput pisma, a takav poklon nazivao se boščaluk.
Boščaluci su u seharama prenošeni iz djevojačke kuće u kuću mladoženje, noseći sa sobom mnogo više od odjeće i poklona – nosili su porodičnu čast, ljubav, običaje i uspomenu na jedno vrijeme koje je ostalo duboko utkano u kulturno naslijeđe Sandžaka i šireg balkanskog prostora.
Izvor: Muzej Ras