U bogatoj historiji sandžačkih Bošnjaka, malo je ličnosti koje su ostavile tako dubok i trajan trag kao Husein-paša Boljanić. Beglerbeg Bosanskog ejaleta, vezir Egipta, veliki državnik i zadužbinar, ovaj sin pljevaljskog kraja proveo je više od tri decenije na najvišim položajima Osmanskog carstva, a u svom rodnom gradu ostavio djelo koje i danas oduzima dah svakome ko mu priđe.
Husein-paša potiče iz znamenite porodice Boljanić iz sela Boljanići, dvadesetak kilometara od Pljevalja. Imao je tri brata i dvije sestre, a upravo obiteljske veze odredit će cijeli njegov životni put. Stariji brat Sinan oženio se sestrom turskog velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, što je Huseinu otvorilo vrata Istanbula i elitnih škola u srcu Osmanskog carstva. Veoma rano odveden u prijestolnicu, stekao je najbolje moguće obrazovanje i brzo napredovao kroz državnu hijerarhiju.
Nakon uspješno obavljene dužnosti subaše u Popovu Polju, imenovan je za namjesnika Hercegovačkog sandžaka, a potom i Bosanskog sandžaka. Slijedila su imenovanja za beglerbega Dijarbekira u Maloj Aziji te naposljetku, 1573. godine, za namjesnika Egipta, čime je stekao i zvanje vezira. U Egiptu je ostao gotovo dvije pune godine, da bi se na sultanov poziv vratio u Carigrad. Godine 1585. pominje se kao beglerbeg Bagdada, nekadašnjeg sjedišta sunitskih halifa, a 1594. godine sultanovim fermanom ponovo je imenovan za bosanskog namjesnika kao beglerbeg Bosanskog ejaleta. Te iste godine, najvjerovatnije, i umro je.
Graditelj i zadužbinar
Husein-paša Boljanić nije ostao upamćen samo po vojnim i državničkim uspjesima. U svojoj rodnoj Taslidži, kako su Pljevlja tada nazivana, podigao je džamiju, mekteb, medresu, imaret, karavan-saraj, hamam, kameni most i saraj. Ovaj sveobuhvatni vakuf svjedoči o čovjeku koji nije zaboravio odakle dolazi i koji je materijalne i političke resurse koristio da svom gradu podari trajno naslijeđe.
Gradnju džamije započeo je 1569. godine, dok je bio na dužnosti hercegovačkog sandžak-bega. Smještena u centru Pljevalja, Husein-pašina džamija danas se ubraja među najljepše i najreprezentativnije jednoprostorne potkupolne džamije na Balkanu, ravnopravno stojeći uz Aladža džamiju u Foči, Ferhadiju u Banjoj Luci, Karađoz-begovu džamiju u Mostaru i Ali-pašinu džamiju u Sarajevu.
Arhitektonsko remek-djelo
Ime projektanta džamije nije poznato i nema pisanog traga, ali historičari umjetnosti pretpostavljaju da je nacrt izradio mimar Hajrudin, projektant čuvenog Starog mosta u Mostaru. Ovu pretpostavku iznio je i istraživač Andrej Andrejević, ukazujući na element visokog tambura kupole izvana ojačane pilastrima, karakterističan za reprezentativne džamije tog doba. Vrlo je vjerovatno da su u gradnji učestvovali i dubrovački majstori, s obzirom na iznimno dobre veze koje je Husein-paša održavao s Dubrovačkom republikom.
Raskošna unutarnja dekoracija džamije, sa stalaktitnim ukrašavanjem portala, mihraba i kapitela, složenim prepletima geometrijskih i stiliziranih biljnih motiva te oslikanošću gotovo svih površina interijera, ukazuje na uzore u monumentalnim džamijama Sinanove arhitekture u Carigradu. Specifičan element dekorativnih kupolica tornjića nad uglovima kubusa centralne kupole dodatno povezuje ovu džamiju s najvišim dometima osmanske arhitekture tog vremena.
U džamiji je sačuvan i izuzetno vrijedan prijepis Kur'ana iz 1571. godine, koji se ljepotom pisma i ukrasa ubraja među najvrednije primjere islamske kaligrafije na južnoslavenskim prostorima.
Nasljeđe koje traje
Upravo u vrijeme administrativnog i političkog uspona Husein-paše, Taslidža je od nekadašnjeg srednjovjekovnog trga izrasla u kasabu, a potom postala i sjedište hercegovačkog sandžak-bega. Jedna ličnost, jedna porodica, jedno naslijeđe koje je presudno oblikovalo lice grada i regiona.
Husein-paša Boljanić cjelokupnim je svojim djelom obilježio drugu polovinu šesnaestog stoljeća. Sandžaklija koji je vladao Egiptom i Bagdadom, koji je sjedio u vijećnicama Carigrada i ratovao na granicama imperije, ostavio je najtrajniji trag tamo odakle je i potekao — u Pljevljima, u obliku džamije koja je i danas, više od četiri i pol stoljeća kasnije, biser islamske arhitekture Balkana i ponos svakog Bošnjaka.