Kada govorimo o najranijim pisanim tragovima historije Sandžaka, jedno ime, ili preciznije jedna titula, stoji na samom početku: Kadija Gluhavički. Ova ličnost iz XIV stoljeća prva je značajna historijska figura iz Sandžaka koja se pojavljuje u sačuvanom pisanom historijskom dokumentu, čineći je nezaobilaznom tačkom u razumijevanju prošlosti ovoga kraja.
Šta je kadiluk i ko je bio kadija?
Da bismo razumjeli ko je bio Kadija Gluhavički, potrebno je razumjeti administrativni sistem Osmanskog carstva. Kadiluci su bili administrativno-upravne oblasti osmanskog perioda. Činile su ih nahije, a više kadiluka zajedno sačinjavalo je sandžak. Na čelu svakog kadiluka nalazio se kadija, sudac i upravnik u jednoj osobi, čije je imenovanje dolazilo direktno s dvora.
U vrijeme četvrtog osmanskog sultana Bayezida Yildirima (1389–1402), jedan od kadiluka u sastavu Rumelije bio je upravo Gluhavički kadiluk. Obuhvatao je područje nešto veće od današnje teritorije općine Tutin i bio je poznat po rudarskom naselju Gluhavici.
Gluhavica, rudarsko i trgovačko središte
Zamislite na trenutak jedan od onih živih karavanskih puteva kakvih je u srednjovjekovnoj Bosni i Srbiji bilo mnogo. Prašnjavi, puni glasnih trgovaca, teretnih konja i mirisa začina i kože. Jedan takav put prolazio je i kroz Gluhavicu, smještenu na poznatom dubrovačkom putu kojim su se kretali mnogobrojni karavani. U upravnom pogledu Gluhavica je imala određenu samostalnost, kao i posebne prihode, od kojih su se posebno isticali oni od trgovine i naplate carina.
Krajem XIV stoljeća u Gluhavici se ponovo pokreće eksploatacija željeza, a čitavo naselje dobija novo ime: Demirdži Bazar, što u prijevodu znači Željezni Trg. To svjedoči o ekonomskoj važnosti ovog mjesta u širem regionalnom kontekstu. Nije to bila samo kasaba na putu, bila je to tačka kroz koju je prolazio novac, roba i vijesti sa svih strana tadašnjeg svijeta.
Historijsko pismo iz 1396. godine
U proljeće 1396. godine zbio se događaj koji je Kadiju Gluhavičkog zauvijek upisao u historiju. Gluhavički kadija uzeo je pero u ruku i uputio pismo dubrovačkom knezu. Obavijestio ga je da su on i njegovi vladari tog dijela Sandžaka i dobrog dijela kosovske teritorije, te da trgovački karavani na putu prema Carigradu prolaze Gluhavicom i tu plaćaju carinu.
Možemo samo zamisliti s kakvim je samopouzdanjem taj čovjek sjedio i diktirao to pismo, svjestan da upravlja prostorom kroz koji prolazi srž balkanske trgovine.
Dubrovački knez odgovorio je 28. maja 1396. godine. Taj odgovor sačuvan je do danas i jedini je pisani trag koji potvrđuje postojanje Kadije Gluhavičkog. U pismu knez zahvaljuje kadiji na zaštiti dubrovačkih trgovaca, ali istovremeno diplomatski i vješto odbija zahtjev da svi karavani obavezno prolaze isključivo kroz Gluhavicu.
Pismo glasi:
“Poštovanom prijatelju kadiji u Gluhavici od vladajućeg dubrovačkog kneza i od cijele opštine, pozdrav. Primismo tvoje pismo i razumjesmo kako jačaš i potvrđuješ vjeru velikog cara i tvoju, našim trgovcima, da idu nesmetano po carevoj zemlji, plaćajući carinu po zakonu. I kako nam po tvojoj ljubavi obećavaš da čuvaš naše trgovce, mi smo ti na to svesrdno zahvalni. I mi, što je u našoj mogućnosti, radi smo za vaše poštenje učiniti. A što pišeš da tu u Gluhavici dolaze i svraćaju naši trgovci k tebi, te tu da plaćaju carinu, a drugim putem da ne idu, to je teška stvar. Careva zemlja je velika, duga i široka i mnogo puteva po njoj ima, po njoj trgovci idu i trguju kako se kome svidi. Mnogo je teško trgovcima da istim putem idu u carevu zemlju i, ako im se takav zakon postavi, trgovci će biti obametani i neće trgovati po carevoj zemlji. Kuda god budu išli, po carevoj zemlji plaćaće carinu po zakonu. Molimo te da imaš naše trgovce u obzir i čuvaj ih i podrži dobrim zakonima. Bog s’ vama!”
Zagonetna ličnost bez imena
I tu nastaje onaj posebni historijski paradoks koji ovoj priči daje gotovo romaneskni karakter. Unatoč tome što je Kadija Gluhavički prva historijska ličnost Sandžaka u pisanim dokumentima, o njemu kao čovjeku gotovo ništa ne znamo. Pismo koje je on uputio Dubrovniku nije sačuvano. Iz odgovora dubrovačkog kneza ne može se saznati ni njegovo pravo ime, ni iz kojeg kraja je porijeklom, ni kako je izgledao, ni šta je mislio kada je primio odgovor koji mu nije išao naruku.
U historiji Sandžaka Kadija Gluhavički opstaje isključivo pod tom titulom, kao glas bez lica, ali s jasnom ulogom: čuvar puta, naplatnik carine i prvi diplomata ovoga kraja čiji je trag ostao zapisan.
Nekako je to i lijepo. Jer u toj anonimnosti krije se jedna dublja istina o historiji: nije uvijek važno ime, važan je trag koji ostavljaš.
Zašto je ova ličnost važna za historiju Sandžaka?
Kadija Gluhavički važan je iz više razloga. Njegovo pismo dubrovačkom knezu dokaz je da je Sandžak već u XIV stoljeću bio integriran u šire ekonomske i diplomatske tokove Balkana. Gluhavica je bila čvorište trgovačkih puteva, a lokalni kadija akter s dovoljno autoriteta da direktno korespondira s dubrovačkom vlastelom.
Ta korespondencija ujedno svjedoči o sofisticiranosti osmanskog administrativnog sistema u ovim krajevima i o tome da je Sandžak, već od najranijih pisanih tragova, bio prostor susreta kultura, vjera i interesa.
Za sve koji istražuju historiju Sandžaka, Tutina i osmanskog perioda na Balkanu, Kadija Gluhavički ostaje nezaobilazan početak, prvi u dugom nizu ličnosti koje su oblikovale ovaj kraj. Čovjek bez imena, ali ne i bez značaja.
Izvor: Sandzacke.rs/Monografija “Sandžački Bošnjaci”