Mehmed Šakir Kurtćehajić rođen je 1844. godine u Bijelom Polju, tadašnjem dijelu Novopazarskog sandžaka u okviru Bosanskog vilajeta, u uglednoj porodici kadije Mehmed Emina Kurtćehajića. Njegov otac, poštovan po znanju i pravednosti, službovao je u više bosanskih gradova, a upravo će porodično okruženje, bogato islamskim i obrazovnim vrijednostima, oblikovati rane vidike Mehmeda Šakira.
Piše: Teufik Tahirbegović | Sandzacke.rs
Iako samouk, Kurtćehajić je pokazao izuzetnu intelektualnu radoznalost i talenat. Prve poslove obavljao je kao pisar u šerijatskim sudovima u Pljevljima i Novom Pazaru, ali ga je ubrzo povukla želja za znanjem i društvenim angažmanom. Krajem 1867. dolazi u Sarajevo, gdje njegov mladalački potencijal dolazi do punog izražaja. Već početkom 1868. postaje urednik zvaničnog lista “Bosna“, što je bilo izuzetno priznanje za mladića od svega 24 godine.
“Sarajevski cvjetnik“ – list koji je probudio uspavanu Bosnu
Shvativši da službeni list ne može u potpunosti odgovoriti na potrebe tadašnjeg društva, Kurtćehajić 1868. pokreće “Đulšeni saraj“ – “Sarajevski cvjetnik“, prvi samostalni muslimanski list u Bosni i Hercegovini. Bio je njegov osnivač, urednik i finansijer, što mu je omogućilo slobodu da piše britko, objektivno i nepristrasno.
“Sarajevski cvjetnik“ izlazio je dvojezično – na turskom i na „srpskohrvatskom“ jeziku – i donosio vijesti iz Bosanskog vilajeta, Osmanskog carstva, ali i iz Evrope. Posebno je važno da je list otvarao pitanja obrazovanja, higijene, borbe protiv sujevjerja, kulture i umjetnosti. Kurtćehajić se odlučno zalagao za otvaranje škola, čitaonica i modernih pozorišta, kritikujući zaostalost i letargiju. Njegovi tekstovi odlikovali su se jasnim stilom i intelektualnom britkošću, a ono što posebno iznenađuje jeste činjenica da je sve to postigao bez formalnog obrazovanja izvan Bosne – bio je samouk, uz veliko učenje od oca i vlastito neprekidno čitanje.
Safvet-beg Bašagić nazvao ga je „prvom lastavicom koja je navijestila duševni preporod u Bosni i Hercegovini“, dok je kasniji istraživač Mitar Papić isticao da je „Sarajevski cvjetnik“ sačuvao bogatstvo jezika i društvenih prilika tog vremena, pruživši neprocjenjive izvore za buduće proučavaoce.
Prvi bošnjački novinar i najmlađi sarajevski gradonačelnik
Kurtćehajićevo pero bilo je najjače u polemikama, naročito s beogradskim i zagrebačkim listovima, gdje je branio državno-pravni položaj Bosne u okviru Osmanskog carstva. Njegov list je imao zavidan tiraž – čak 2.000 primjeraka, od kojih je polovina odlazila u Carigrad. Ta činjenica svjedoči o njegovoj popularnosti i uticaju.
Pored novinarskog rada, Mehmed Šakir bio je i član Vilajetske skupštine, direktor Vilajetske štamparije, prevodilac i tumač, te – što je posebno zanimljivo – izabran za predsjednika sarajevske opštine. Bio je najmlađi gradonačelnik u historiji Sarajeva, što jasno govori o ugledu koji je uživao među savremenicima.
Nažalost, tuberkuloza je prekinula život ovog izuzetnog intelektualca u njegovoj 28. godini. Po savjetu ljekara otišao je na liječenje u Beč, ali mu medicina tog vremena nije mogla pomoći. Umro je u septembru 1872. godine, a vijest o njegovoj smrti izazvala je veliku žalost, ne samo u Bosni već i u Carigradu. Prema kazivanju savremenika, Osmanlije u prijestonici su „plakale kao djeca“, potresene gubitkom mladog bošnjačkog novinara više nego gubitkom Beograda.
Naslijeđe i značaj
Iako je živio kratko, Mehmed Šakir Kurtćehajić ostavio je dubok trag. Bio je novinar, kulturni misionar, prosvjetitelj i vizionar. Njegov rad označio je početak bošnjačkog novinarstva i afirmaciju pisane riječi kao instrumenta društvene promjene. Njegovi tekstovi svjedoče o čovjeku koji je želio da probudi svoj narod, da ga vodi putem obrazovanja, modernizacije i kulturnog razvoja, ne odričući se moralnih i vjerskih vrijednosti.
Safvet-beg Bašagić i kasniji istraživači s pravom ga vide kao začetnika duhovnog i kulturnog preporoda u Bosni i Hercegovini. Njegovo djelo „Sarajevski cvjetnik“ danas je dragocjen izvor za proučavanje kulturne i društvene historije druge polovine XIX vijeka, dok njegov život ostaje primjer kako mladost, talenat i vizija mogu ostaviti neizbrisiv trag, čak i u kratkom vremenu.