Iako jedna škola u Bosanskoj krajini nosi njegovo ime, Safet Krupić i dalje je nedovoljno poznat široj javnosti. Bio je filozof, estetičar, profesor i jedan od značajnijih književnih i društvenih kritičara Bosne i Hercegovine između dva svjetska rata. Za razliku od slikara Envera Krupića, s kojim ga često miješaju, Safet se bavio filozofijom i društvenim pitanjima. Njegov život prekinut je 1942. godine u logoru Jasenovac, gdje je ubijen zbog svojih ideja i političkog opredjeljenja.
Objavljivanje jedne od najjasnijih fotografija Safeta Krupića, koja je do sada bila nedostupna široj javnosti u Bosni i Hercegovini, ponovo je skrenulo pažnju na njegov život i djelo. Fotografija je objavljena na Facebook stranici Bosniak on the Border, a o Krupiću i njegovom intelektualnom naslijeđu piše portal Bosna.hr.
Zamka simbolike
U vremenu obilježenom političkom konfuzijom i ekonomskom krizom, Safet Krupić bio je jedan od intelektualaca koji su upozoravali na opasnost društvene površnosti. Analizirajući razdoblje od 1918. do 1930. godine, opisivao ga je kao vrijeme u kojem ima „nečega mutnog, nejasnog i ko u snu zakovitlanog u čitavom našem životu“. Tu sliku upotpunjavali su, prema njegovim riječima, krčme, pijani politikanti i inteligencija koja “ne gleda dalje od praga svoga stana“.
Posebno je kritikovao sklonost društva da se bavi sporednim pitanjima, dok se problemi od suštinskog značaja zanemaruju. Dok su ekonomska, politička i prosvjetna pitanja ostajala po strani, javnost se iscrpljivala raspravama o identitetskim simbolima i svakodnevnim pojavama.
“I što smo mi nju (evropska stvarnost) kada je 1918. već došla tek površno, nejasno gledali, baveći se tek trećerazrednim i sporednim pitanjima kao pitanjem šešira ili fesa, pitanjem otkrivanja muslimanke itd., a ona osnovna ekonomska, društvena, politička i prosvjetna pitanja ostajala su po strani.“
Krupić nije osporavao značaj vjere, tradicije ili odijevanja. Njegova kritika bila je usmjerena na društvenu pojavu u kojoj simboličke rasprave potiskuju pitanja siromaštva, obrazovanja i položaja građana. Smatrao je da takva usmjerenost onemogućava društvu da na vrijeme prepozna i razumije stvarne probleme.
Kada je nastupila velika ekonomska kriza, društvo je, prema njegovoj ocjeni, bilo nespremno da se suoči s njenim posljedicama, “prestravljeno pred razvaljenim raljama jedne stvarnosti koju nismo shvaćali“.
Bez prava na pasivnost
U prvom broju zagrebačkog časopisa “Putokaz” iz 1937. godine, u tekstu “Današnjica i mi”, Krupić je iznio kritiku društvene i političke neobaviještenosti, upozoravajući na posljedice nedostatka znanja i političke svijesti.
“Naša sredina ostala je savršeno neobaviještena o svim pitanjima ekonomije, politike i prosvjete i tim je teže osjećala svu tu stvarnost. Politički neodgojene mase nisu se mogle suprotstaviti raznim političkim eksperimentima koji su bili očito protiv njih upereni…“
Krupić nije smatrao da intelektualci imaju pravo povući se iz društvenog života i posmatrati probleme sa sigurne udaljenosti. Od njih je očekivao moralnu odgovornost, a od društva političku svijest i znanje. Njegov poziv na aktivno djelovanje sačuvan je u rečenicama koje i danas imaju snažnu poruku:
“Današnjica stoji pred nama kao niz pitanja koje mi moramo rješavati, jer to je smisao našeg života. Rješavati ih moramo i to najaktivnije, jer neriješena pitanja znače za nas sigurnu smrt.“
Kao pripadnik napredne generacije intelektualaca, zajedno s Hasanom Brkićem, Oskarom Danonom i drugima, Krupić je nastojao povezati savremene evropske filozofske pravce s društvenim prilikama u Bosni i Hercegovini. Svoje tekstove objavljivao je u značajnim progresivnim časopisima, među kojima su sarajevski “Pregled”, beogradska “Mladost” i “Slobodna misao”.
Filozofiju nije shvatao kao apstraktno razmatranje ideja, odvojeno od svakodnevnog života, već kao sredstvo za razumijevanje i preobražaj društvene stvarnosti. Suprotstavljao se protofašističkim i iracionalističkim tendencijama tridesetih godina 20. stoljeća, braneći prosvjetiteljske vrijednosti i naučni pristup.
Njegovo intelektualno djelovanje odlikovali su teorijska preciznost, dobro poznavanje francuske filozofske tradicije i jasan publicistički stil. Ipak, njegov život i rad prekinuti su u Jasenovcu 1942. godine.
Safet Krupić ostavio je iza sebe tekstove koji svjedoče o intelektualcu koji nije pristajao na šutnju, društvenu pasivnost i beskrajne rasprave o sporednim pitanjima. Njegova kritika nije se zaustavljala na ukazivanju na probleme, već je podrazumijevala i obavezu da se oni aktivno rješavaju.
Njegovi zapisi iz tridesetih godina prošlog stoljeća danas se mogu čitati i kao upozorenje na posljedice zanemarivanja ekonomskih, društvenih, političkih i prosvjetnih pitanja. Fotografija koja je ponovo skrenula pažnju na njegov lik podsjetnik je na čovjeka čije je ime poznato, ali čije djelo tek treba približiti široj javnosti.
Izvor: Bosna.hr