Mula Osman Rastoder bio je jedan od najistaknutijih bošnjačkih prvaka iz Gornjeg Bihora u periodu Drugog svjetskog rata, čije djelovanje i danas izaziva podijeljena mišljenja. Pripadao je narodnom pokretu koji je nastojao zaštititi bošnjačko stanovništvo od napada četničkih formacija.
Piše: Teufik Tahirbegović
Taj pokret, kasnije nazvan Muslimanska milicija, nije imao jasnu ideološku platformu ni strogu vojnu hijerarhiju, a funkcionirao je uglavnom kao lokalna samozaštita.
Mula Osman Rastoder bio je antifašista te da nikada nije imao direktan oružani sukob s partizanima do trenutka smjene odbrane Petnjice 1943. godine.
Uprkos tome, “Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača” donijela je 25. decembra 1945. prijedlog Federalnoj komisiji da se Mula Osman Rastoder proglasi ratnim zločincem. Odluka je potvrđena 20. februara 1946. godine u Beogradu.
U obrazloženju su mu pripisane:
- vojnička i politička saradnja s okupatorom,
- organizovanje Muslimanske milicije u srezu beranskom,
- napad na selo Policu i paljenje kuća, pljačka imovine,
- ubistvo trojice partizanskih boraca 1941. godine.
Prema navodima njegovih branilaca, optužbe nikada nisu potkrijepljene dokazima niti je održano suđenje, a Rastoder je likvidiran u potjeri. Oni podsjećaju da za stradanje više od 1.000 Bošnjaka u istom periodu niko nije odgovarao.
Odbrana Petnjice i Bihora
Muslimanska milicija pod vođstvom Mula Osmana Rastodera branila je Petnjicu i okolna bošnjačka sela od četničkih napada u periodu od 1941. do 1943. godine. Prema autorima koji ga opravdavaju, nakon kapitulacije Italije 9. septembra 1943. odbranjena teritorija predana je partizanima, a milicija se povukla.
Komunistički izvori iz 1985. potvrđuju da u ovom kraju prije tog datuma nije postojalo značajnije partijsko jezgro, a partizani su stigli tek nakon italijanskog povlačenja.
Kontroverze izaziva i tvrdnja iz novinskog članka iz 2021. godine u kojem se, prema riječima jednog od autora, pogrešno navodi da je Rastoder sarađivao s njemačkim trupama 1944. godine. Njegovi branioci tvrde da to nije bilo moguće jer je milicija rasformirana već 1943. godine.
Napad na partizanske jedinice kod sela Vrbica 1944. godine, prema pojedinim svjedočenjima, bio je unutrašnji sukob među samim partizanima – jedni su bili branitelji bošnjačkih sela, drugi pripadnici pravoslavnog stanovništva. O tome su, kako se navodi, komunisti nakon rata uglavnom šutjeli.
Zmuber Muratović, autor knjige Sandžački gazija Osman Rastoder navodi da mu je cijela porodica bila uključena u odbranu Petnjice te da je velik broj rodbine stradao braneći lokalno stanovništvo od četničkih napada.
Historičar Šerbo Rastoder u emisiji “Pričao mi dedo” Radio Petnjice opisao je Muslimansku miliciju ne kao ideološku vojsku, već grupu ljudi koja se organizirala radi zaštite svojih kuća i porodica. Naglasio je da je Gornji Bihor sačuvan od masovnih pokolja zahvaljujući upravo toj formaciji, za razliku od Donjeg Bihora, koji je na Božić 1943. pretrpio teške zločine.
Prema njegovim riječima, u dosijeu protiv Mula Osmana navedeni su napadi na sela Lješnica i Azane 1941. godine, ali odgovornost za strijeljanja koja su uslijedila snosile su italijanske okupacione snage. Rastoder ističe i da su se u tim selima do danas zadržali stanovnici pravoslavne vjere, što govori o složenosti odnosa.
Lik i djelo Mula Osmana Rastodera ostaju predmet rasprave između onih koji ga smatraju narodnim gazijom i onih koji ga vide kao ratnog zločinca. Iako je formalno osuđen bez suđenja, dio historijske javnosti i potomaka svjedoka nastavlja zagovarati njegovu ulogu kao branioca bošnjačkog naroda u jednom od najtragičnijih perioda historije Bihora i Sandžaka.