Period nakon završetka Drugog svjetskog rata nije bio baš onakav kako su mnogi učesnici u antifašističkoj borbi očekivali. Društvena nepravda i pojedini partijski funkcioneri doprinijeli su tome da iz tadašnje Jugoslavije u zemlje Zapadne Evrope odseli određen broj istaknutih intelektualaca, piše Al Jazeera.
Posebno se to odnosi na grupu bošnjačkih intelektualaca predvođenih Adilom Zulfikarpašićem i Smailom Balićem, koji su u Beču, daleko od svoje domovine, započeli aktivnosti u vezi s povratkom historijskog nacionalnog imena Bošnjaka.
Dok se u javnosti o vakifu i filantropu Adilu Zulfikarpašiću dosta toga zna, Smail Balić je nepravedno zapostavljen, a o njegovom utjecaju i značaju u pogledu povratka nacionalnog imena Bošnjak skoro da se i ne govori u bosanskohercegovačkom društvu.
Mostarac s bečkom adresom
Smail Balić, Mostarac s dugogodišnjom bečkom adresom, vrijeme provedeno u egzilu iskoristio je na pravi način, o čemu najbolje govori njegov stvaralački opus. Predavao je na dvije visoke bečke škole. Od 1938. do 1986. godine djelovao je u okviru Frankfurtskog instituta za povijest arapsko-islamskih nauka.
Iz njegovog stvaralačkog rada i brojnih djela ističu se knjige: Kultura Bošnjaka (I izdanje, Beč 1973. i II izdanje, Zagreb 1994. godine), Ruf vom Minaret (III izdanje, Hamburg 1984. godine), Das unbekannte Bosnien (Koln, Weimer, Wien 1992. godine).
Također, Balić je bio i dopisni član Kraljevske akademije za istraživanja islamske civilizacije (Amman) te redovni član Njemačkog orijentalističkog društva, kuratorija Austrijskog društva za Orijent “Hamer Purgstall” i Društva austrijskih književnika. Za ovog poliglotu, koji je govorio perzijski, turski, arapski i njemački jezik, bošnjačka kultura je bila predmet istraživanja još od najranijih dana provedenih u emigraciji.
U autorskom djelu Kultura Bošnjaka Balić navodi: „Bošnjaci su jedan od rijetkih naroda koji ima tu privilegiju da mu se kulturna historija razvijala na četirima različitim jezicima: bosanskom, turskom, perzijskom i arapskom i čiju su spomenici pisani na četirima različitim pismima: bosančicom, ćirilicom, arebicom i latinicom.“
Većinu svojih djela pisao je na njemačkom jeziku, kako bi život i kulturu Bošnjaka muslimana učinio dostupnim što široj publici. Naravno, kako je često isticao, njegov glavni cilj je bio predstaviti svoj narod, jezik i vjerovanje Evropi koja je o narodima u tadašnjoj Jugoslaviji imala oskudno znanje.
Put Smaila Balić i njegovo djelovanje s već spomenutim Zulfikarpašićem, ali i Izetom Serdarevićem, Bećirom Tanovićem, Teufikom Veladžićem, omogućilo je realiziranje ideje o pokretanju časopisa Bosanski pogledi, najznačajnijeg glasila Bošnjaka u emigraciji za vrijeme postojanja Jugoslavije. Ono po čemu su se isticali intelektualci okupljeni oko ovog časopisa je odlučnost i odgovornost koja nije dozvolila pristrasno pisanje i napadanje onih koji su drugačije mislili. Svakako da takav stav, koji su u uredničkoj politici zastupali Smail Balić i kolege, fali današnjem novinarstvu.
Bosanski jezik stub bošnjačkog identiteta
Balić je svoja opsežna istraživanja usmjerio i prema bosanskom jeziku, čiju je posebnost isticao u periodu kada je u Jugoslaviji zastupana teza o srpsko-hrvatskom jeziku. Naravno, zbog ovakvih stavova Balić je često kritikovan, kako od srpske i hrvatske emigracije, tako i od komunističkih vlasti. Bosanski jezik je smatrao stubom bošnjačkog identiteta, o čijem je značaju pisao u svom djelu Zaboravljeni islam.
“Pod identitetom nekog čovjeka razumijemo njegovu svojstvenost i njeno trajanje. Ona može biti tjelesne, duhovne, kulturne i vjerske prirode. Identitet nije posjed koji se ne može izgubiti, zato ga treba čuvati.“
Činjenica da Balić o nacionalnom imenu Bošnjak i bosanskom jeziku piše skoro 40 godina prije povratka historijskog imena Bošnjak i bosanskog jezika, dovoljno govori o razvijenoj svijesti ovog istaknutog intelektualca koji je veći dio svog života proveo u Beču. Svoj utjecaj unutar akademske zajednice koristio je za promociju svoje domovine Bosne i Hercegovine, rodnog Mostara, bosanskog jezika te bošnjačke nacije.
Danas, 106 godina od rođenja te 24 godine od smrti Smaila Balića, o ovom Mostarcu, istaknutom borcu za povratak nacionalnog imena Bošnjake, ne zna se puno.