Jedna od najviše zloupotrebljavanih tema u modernim polemikama protiv islama jeste pitanje dobi hazreti Aiše r.a. u trenutku kada se udala za Poslanika Muhammeda a.s. Najčešće se citira predaja iz Sahih Buharije koja navodi da je Aiša imala 6 godina kada je vjenčana, a 9 kada je konzumiran brak.
Međutim, detaljna analiza historijskih izvora, hadisa, biografskih podataka i jezičkih fenomena pokazuje da hazreti Aiša nije bila dijete, nego zrela djevojka od 16 ili 19 godina.
Naime, u Sahihu Muslima Aiša prenosi da je bila prisutna u bici na Bedru. Prema tome, bilo bi apsurdno da osmogodišnja djevojčica bude na bojištu. U Sahihu Buharije Enes b. Malik prenosi da su Aiša i Ummu Selema nosile vodu i liječile ranjenike u Uhudu.
Dodatno, Poslanik a.s. je odbijao dječake mlađe od 15 godina da idu u bitku, kao što je bio slučaj sa Ibn Omerom. Ako dječaci od 14 godina nisu mogli, kako bi onda mogla devetogodišnja djevojčica?
Zaključak je da je u to vrijeme hazreti Aiša bila zrela djevojka, sposobna da obavlja zadatke odraslih žena.
Nadalje, hronološki dokazi također potvrđuju da je bila hazreti Aiša bila punoljetna djevojka, a ne djevojčica. Poznato je, naime, da je hazreti Aiša bila 10 godina mlađa od svoje sestre Esme. A Esma je u trenutku Hidžre imala 27 godina.
To znači da je Aiša tada imala 17 godina, a u trenutku ženidbe (1–2 godine nakon Hidžre) 18–19 godina. Ovo je jedan od najjačih historijskih dokaza.
Kur’an jasno određuje: “I iskušavajte siročad sve dok ne dostignu zrelost za brak.” (En-Nisa, 6)
Brak je moguć tek kada osoba postigne fizičku i psihičku zrelost. Poslanik a.s., koji je bio oličenje Kur’ana, ne bi učinio suprotno jasnom kriteriju.
Zabuna oko dobi hazreti Aiše zapravo je došla zbog fenomena izostavljanja desetica, jer se u arapskoj i bliskoistočnoj kulturi ponekad desetice izostavljaju.
Primjer za to je hadis o Lejletul-Kadru u kojem se doslovno navodi “sedma noć”, a misli se na “dvadeset sedma”. Isto se dešava i u drugim prenošenjima brojeva.
Dakle, kada hadis spominje da je Aiša imala “9 godina”, vrlo je moguće da se misli na 19 godina.
Što se tiče hadisa o “6 i 9 godina”, ovaj hadis dolazi od jednog prenosioca (Hišam ibn Urve), koji je kasnije, nakon preseljenja u Irak, imao problema s pamćenjem. Više biografa bilježi da su predaje iz Iraka od njega bile problematične.
Nije slučajno da raniji biografi (Ibn Ishak, Taberi u nekim verzijama) ne navode da je imala 6 i 9 godina, nego da je bila mlađa udavača, što je u arapskoj kulturi značilo “mlada djevojka”, a ne dijete.
Sve, dakle, ukazuje da je bila punoljetna i zrela, kao i ostale supruge Poslanika a.s.
Jedna od najvećih zabluda koju danas neki prenose jeste da je normalno udavati djevojčice maloljetne, a kao dokaz navode lažne predaje o hazreti Aiši. Međutim, praksa samog Poslanika a.s. jasno pokazuje suprotno.
Prema pouzdanim povijesnim izvorima (Ibn Sa‘d, Taberi, Ibn Hadžer i drugi), hazreti Fatima, kćerka Poslanika a.s., rođena je oko pet godina prije početka poslanstva, tj. 605. godine. Kada su je Ebu Bekr i Omer r.a. zaprosili nakon Hidžre u Medini, Fatima je imala oko 15–16 godina. Poslanik a.s. ih je tada odbio i rekao da čeka Allahovu odredbu.
Tek nešto kasnije, kada je imala oko 18 godina, Poslanik a.s. ju je udao za Aliju ibn Ebi Taliba r.a.
Ovaj primjer jasno pokazuje da Poslanik nije htio dati svoju kćerku u brak dok nije postala zrela djevojka. Da je bilo dozvoljeno i normalno udavati djevojčice od 9 ili 10 godina, onda bi upravo on, najbolji uzor, to uradio sa svojom kćerkom – ali nije.
Dakle, praksa Allahovog Poslanika a.s. je najčvršći dokaz da brak mora biti zasnovan na zrelosti, odgovornosti i spremnosti, a ne na dječijem uzrastu.
Izvor: Islam.ba