Predvođen timom od četiri glavna istraživača – Johnom Tolanom, Mercedes García-Arenal, Robertom Gleaveom i Janom Loopom – projekat okuplja tridesetak naučnika s vodećih evropskih univerziteta. Cilj je mapirati prisutnost Kur’ana u Evropi kroz popisivanje fizičkih primjeraka, prevoda, naručitelja, institucionalnih veza i političkih konteksta.
Planira se i putujuća izložba u prestižnim institucijama poput Britanskog muzeja i Vatikanske apostolske knjižnice, čime se Kur’an želi valorizirati kao kulturni i historijski objekat. Međutim, antropologinja Florence Bergeaud-Blackler upozorava da projekat možda više služi ideološkim nego naučnim ciljevima, potencijalno podupirući retoriku Muslimanskog bratstva.
John Tolan, profesor historije na Univerzitetu u Nantesu, ključna je figura projekta EuQu. Njegovo istraživanje fokusirano je na kulturne i religijske interakcije između islama i kršćanske Evrope, posebno na način na koji je Kur’an bio preveden, interpretiran i korišten u srednjem vijeku i ranom modernom dobu.
Tolan vidi Kur’an kao integralni dio evropske intelektualne historije, korišten od strane kršćana, Jevreja, slobodoumnih mislioca, ateista i evropskih muslimana. U djelima poput “Faces of Muhammad“ i “The Latin Qur’an, 1143–1500“ istražuje kako su evropski intelektualci, od Voltairea do Napoleona, koristili Kur’an za kritiku vjerskih autoriteta ili u polemičkim raspravama.
Tolanov pristup nastoji razbiti “neprijateljske imaginarije“ o islamu, promovirajući nijansirano razumijevanje historijskih percepcija. Na primjer, u predavanju „Napoleon’s Qur’an“ (2021.) analizirao je kako je Napoleon koristio Kur’an u političke svrhe, dok u članku “The Enlightenment Prophet: Muhammad in Early Modern Europe“ pokazuje kako su prosvjetiteljski mislioci poput Jeffersona koristili islam u kritikama kršćanskih institucija.
Njegovo sudjelovanje u dijalozima, poput razgovora 2022. u Passage Sainte-Croix u Nantesu s katoličkim filozofom i muslimanskim profesorom, ukazuje na posvećenost interreligijskom dijalogu.
Ipak, Bergeaud-Blackler kritizira Tolanovo sudjelovanje na događajima povezanima s Muslimanskim bratstvom, poput predavanja na Institutu IESH u Parizu, sugerirajući da njegov rad može nenamjerno podržati njihov projekat „islamizacije znanja“. Tolan nije direktno odgovorio na ove kritike, ali njegov akademski rad ostaje usmjeren na historijsku analizu, izbjegavajući eksplicitno bavljenje savremenim ideološkim raspravama, što upućuje na predanost naučnom integritetu.
Mercedes García-Arenal, historičarka s Instituta za jezike i kulture Mediterana (CSIC, Madrid), specijalizirana je za religijske manjine i kulturne susrete na Iberijskom poluotoku. Njen rad naglašava složene interakcije između muslimana, kršćana i Jevreja, pridonoseći razumijevanju Kur’ana u evropskom kontekstu.
Roberto Gleave, profesor islamskih studija na Univerzitetu u Exeteru, fokusira se na pravne i teološke interpretacije Kur’ana, istražujući njegov utjecaj na evropske akademske rasprave.
Jan Loop, stručnjak za ranu modernu intelektualnu historiju na UCL-u, proučava kako su evropski učenjaci prevodili i koristili Kur’an u filozofskim i polemičkim kontekstima. Njihovi doprinosi čine temelj projekta, koji teži iscrpnoj analizi Kur’anovog prisustva u Evropi, od materijalnih artefakata do intelektualnih rasprava.
Prema Bergeaud-Blackler, EuQu favorizira apologetski pristup koji slavi Kur’an kao kulturni objekt, dok zanemaruje kritičke perspektive, poput arheoloških istraživanja porijekla Kur’ana, koja su nedovoljno finansirana i gotovo tabu. Ona tvrdi da rezultati izgledaju unaprijed definirani, sugerirajući snažan utjecaj Kur’ana na Evropu, što bi moglo poslužiti narativu Muslimanskog bratstva o „islamizaciji Europe“.
Naziv “Europski Kur’an“ nameće besmislenu raspravu – “Je li Kur’an europski?“ – koja nema naučnu težinu, ali je koristan za ideološke ciljeve.
Sudjelovanje istraživača poput Naime Afif, prevoditeljice djela Hassana al-Banne, osnivača Muslimanskog bratstva, objavljenih u izdavačkoj kući Tawhid povezanoj s Tariqom Ramadanom, pojačava zabrinutost o ideološkim motivima. Bergeaud-Blackler ne osporava legitimnost istraživanja, ali smatra da previsoki troškovi i metodološki pristup odvlače resurse od drugih kritičkih pristupa. Ona upozorava da fokus EU na „društveni utjecaj“ i „inkluzivnost“ favorizira istraživače koji se prilagođavaju institucionalnim očekivanjima, umjesto onih koji su istinski kritični i inovativni.
EU finansira projekte koji moraju pokazati doprinos koheziji, inkluzivnosti i društvenom napretku, često zahtijevajući korištenje pojmova poput “raznolikost“, “jednakost“, “osnaživanje“, “dijalog“ i “pravednost“.
Takav pristup privlači “militante“ koji koriste ovu “novogovor“ kako bi osigurali finansiranje i legitimitet. Dobivanjem EU-ovog „plavog zvjezdanog“ logotipa, projekti poput EuQu mogu tražiti dodatna sredstva od lokalnih vlasti, izlagati rezultate u gradskim bibliotekama i biti prikazani kao modeli integracije. Međutim, Bergeaud-Blackler upozorava da takvi projekti mogu suptilno promovirati revizionističke narative, poput prikazivanja Evropljana kao nesvjesnog „ummeta“ što je, tvrdi, u skladu s vizijom Muslimanskog bratstva.
Projekat „Evropski Kur’an“ postavlja ključno pitanje: kome su rezultati namijenjeni i u koju svrhu? Dok Tolan i njegovi kolege tvrde da je cilj razumijevanje historijske uloge Kur’ana, kritičari poput Bergeaud-Blackler upozoravaju da projekat može nenamjerno legitimirati ideološke agende. Bez kritičkog preispitivanja, takvi poduhvati riskiraju pretvaranje nauke u alat za političke ciljeve, pod krinkom inkluzivnosti. Tolanov fokus na historijsku analizu sugerira predanost naučnom pristupu, ali njegove asocijacije i projektni okvir izazivaju zabrinutost o potencijalnom ideološkom iskorištavanju.
Ostali istraživači, poput García-Arenal, Gleavea i Loop, donose stručnost koja obogaćuje projekt, ali kolektivni naglasak na konsenzualni dijalog može ograničiti kritičku dubinu. EuQu je, dakle, na raskršću: može pružiti dragocjene uvide u historijsku ulogu Kur’ana u Evropi ili postati platforma za suptilnu ideološku agendu.