Kurban-bajram u tradiciji muslimana jeste praznik veselja i porodičnog okupljanja, ali je prije svega vrhunac duhovnog putovanja koje se temelji na dvije neraskidive odrednice – hadžu i žrtvi.
Milioni vjernika se na Arefatu, tom “mjestu spoznaje”, u bijelim ihramima izjednačavaju pred Stvoriteljem, a u isto vrijeme ostatak islamskog svijeta kroz ibadet kurbana proživljava istu suštinu – potpuno predavanje i približavanje Allahu, dž.š.
Sama riječ “kurban” u svom korijenu nosi značenje približavanja. Iako u užem smislu označava žrtvovanje propisane životinje u danima Bajrama, njena suština nadilazi puku formu. Svaki islamski propis, pa tako i ovaj, ima svoje vidljivo lice (formu) i svoju “dušu” (smisao). Bez te unutrašnje strane, koju čine iskrenost i pobožnost, kurban bi bio sveden na običnu mesnu hranu. Kur'an je u tom pogledu jasan – do Boga ne dopire meso ni krv kurbana, već bogobojaznost i odanost vjernika.
Historijski korijeni ovog čina sežu do Ibrahima a.s. i njegove spremnosti da žrtvuje ono najdraže, a to je sin Ismail. Taj događaj nas uči da kurban nije paganski ritual umiljavanja božanstvima, već svjesno poništavanje svih lažnih idola i kultova unutar čovjeka. Muslimanski mislioci često govore o “kurbanizaciji nefsa” (ega), simboličkom činu “klanja” sopstvenih strasti, oholosti i sebičnosti koje nas sputavaju na putu prema Istini. Baš kao što hadžija brijanjem glave odbacuje ponos, vjernik prinosom kurbana potvrđuje da je spreman dati i materijalno i lično zarad viših ciljeva.
Važnost ovih dana dodatno je naglašena neraskidivom vezom s hadžom. Simbolika broja sedam, kroz sedam tavafskih krugova ili sedam kamenčića, ukazuje na savršenstvo i cjelovitost duhovnog puta. Posebno su dojmljivi ihrami, dva bijela čaršafa koji brišu razlike između bogatih i siromašnih. Ta odjeća, koja podsjeća na povijanje novorođenčeta, ali i na opremanje umrlog (ćefine), poručuje da se pred Stvoritelja izlazi potpuno oslobođen od dunjalučkih okova. Hadž je ibadet u kojem se sjedinjuju tijelo i srce, baš kao što namaz kroz ruku i sedždu uključuje cijelo biće u zikr.
Kurban ima i snažnu humanitarnu stranu. On je sredstvo za zbližavanje ljudi, održavanje dobrosusjedskih odnosa (čak i s nemuslimanima) te brigu o zajednici. Danas se u našim krajevima kurbanska akcija posebno usmjerava prema obrazovnim institucijama, poput Gazi Isa-begove medrese i Fakulteta islamskih nauka. Darivanjem kurbana za ove zavode, vjernik direktno doprinosi očuvanju vjerske prosvjete. To je svojevrsni “amanet na obradu” mladim generacijama, koje kroz te darove uče o požrtvovnosti i radu na “islamskoj njivi”.
Istinski Bajram zahtijeva i adekvatno ponašanje. On počinje tekbirima-tešrik (veličanjem Allaha od zore dana Arefe do četvrtog dana Bajrama) i bajram-namazom, koji ispunjavaju vjernika duševnom smirenošću. Nedopustivo je da se bajramska radost miješa s grijesima poput konzumiranja alkohola, što obesmišljava cijelu pobožnost.
Također, važno je da se ibadeti obavljaju čistim, halal imetkom, uz vođenje računa o porodici koja ne smije ostati nezbrinuta. Posebna odgovornost leži na vjerskim službenicima koji svojim primjerom trebaju pokazati kako se kurban prinosi ne samo za sebe, već i sa dovom za dobrobit cijelog džemata.
Kurban-bajram je Bajram istinite vjere i moralnog preporoda. On nas uči da je žrtva primljena samo od onih koji su bogobojazni, podsjećajući nas na Adamove a.s. sinove, gdje je prihvaćena žrtva onoga ko je bio iskren. Slijedeći put Poslanika Muhameda a.s., koji je kurban prinosio s potpunom predanošću, muslimani kroz ovaj praznik potvrđuju svoju pripadnost zajednici koja u žrtvi vidi spas, a u davanju najveći dobitak. Kurban je most koji spaja prolaznu materijalnu stvarnost s vječnim Božijim zadovoljstvom.
Izvor: Stav.ba