Za Allahove poslanike važe specifična pravila, ukjučujući i posebna prava i posebne obaveze. Tako je Muhammedu, a.s., noćni namaz (lejl-namaz) bio obavezan, a nama nije. Allahovi poslanici se kopaju, na mjestu gdje umru. Zato je Muhammed, a.s., ukopan u sobi svoje supruge h. Aiše. Za razliku od ostalih ljudi, oni nemaju pravo na oporuku i ostavštinu, tačnije sva pokretna i nepokretna imovina koja ostane iza njih, ne pripada njihovim nasljednicima, već se računa sadakom.
Piiše: Jusuf Džafić | Islam.ba
Među specifičnostima Allahovih poslanika je i dozvoljenost braka sa više od četiri žene istovremeno. Muhammed, a.s., je imao ukupno jedanaest brakova, ali nisu svi bili istovremeno. U vezi njegovih supruga treba znati, između ostalog, sljedeće činjenice:
– Dok je h. Hatidža bila živa, tj. do 619. godine, Poslanik, a.s., se nije ženio drugim ženama.
– Svih deset brakova koje je Muhammed, a.s., sklopio nakon Hatidžinog preseljenja na ahiret su bili po naredbi Uzvišenog Allaha.
– Sve Poslanikove supruge su prije sklapanja braka sa njim već imale jedan ili dva braka iza sebe, osim h. Aiše. Štaviše, pet supruga je imalo dva braka, po jedan razvod i jednu muževu smrt: Hatidža, Zejneb bint Huzejme, Zejneb bint Džahš, Safijja, Mejmuna.
– Sve Poslanikove supruge, sem h. Aiše i h. Ummu Habibe, su prije sklapanja braka sa njim bile udovice. Udovice su znači bile: Hatidža, Sevda, Hafsa, Zejneb bint Huzejme, Ummu Selema, Zejneb bint Džahš, Džuvejrijja, Safijja, Mejmuna.
Tačno je da je Muhammed, a.s., sklopio brak sa h. Aišom, i to kada je ona postala šerijatski punoljetna. Međutim, niko od tadašnjih neprijatelja islama mu to nije prigovorio, jer je sve donedavno u cijelom svijetu bio običaj da se ljudi žene i udaju vrlo mladi.
Ebu Bekr, r.a., se nadao da će Poslanik, a.s., oženiti njegovom kćerkom h. Aišom, a i Poslanik, a.s., je želio to, kako bi učinio čast svom prijatelju. Štaviše, melek Džibril je došao Poslaniku, a.s., u snu i obavijestio ga o ženidbi. O tome govore i hadiske zbirke. Tako u jednoj verziji stoji: Prenosi se od Aiše da je Džibril došao sa njenim likom u tkanini od zelene svile Vjerovjesniku, s.a.v.s., i kazao: „Ovo je tvoja žena na dunjaluku i ahiretu.“ (Bilježe ga Tirmizi, Bezzar i dr.) U drugoj verziji koju prenosi h. Aiša stoji: Allahov poslanik, a.s., mi je kazao: „Vidio sam te u snu tri noći. Došao je s tobom melek u svili, pa je kazao: „Ovo je tvoja žena.“ Onda je otkrio tvoje lice, kad to bijaše ti, pa sam kazao: „Ako je ta ženidba od Allaha, neka je On sprovede.“ (Bilježe ga Muslim, Bejheki i dr. Sličan hadis bilježe i Buhari, Ahmed i dr.)
Poslanik, a.s., je tako zaprosio h. Aišu u mjesecu ševvalu 3. god. prije Hidžre (maj/jun 619. godine), a oženio se njome u mjesecu ševvalu 1. god. po Hidžri (april/maj 623. godine). Njen mehr je iznosio 500 dirhema (12,5 oka srebra, 1,603 kg srebra, danas preko 20 000 KM). U braku su proveli 9 godina.
Na kraju, treba još spomenuti da je po islamu načelno dozvoljeno oženiti više od jedne žene, tačnije biti u braku maksimalno sa četiri žene, pod uslovom pravednog i ravnopravnog tretmana svih supruga. Tako stoji u Kur’anu: Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onima koje su vam dopuštene, sa po dvije, tri ili četiri. A ako strahujete da nećete biti pravedni onda samo sa jednom… (En-Nisa, 3) Međutim, kod nas ne postoje zakonski uslovi ni za drugi, a time ni treći i četvrti brak, niti se takav brak može sklopiti u okviru ustanova Islamske zajednice (pred imamom-matičarem), jer je prije zaključenja braka pred imamom neophodno pribaviti dokument o vjenčanju pred matičarem. Kako nije moguće drugoj supruzi osigurati isti zakonski tretman, nije moguće realizirati uvjet braka s drugom ženom, a to je ravnopravan tretman supruga.