Piše: Medin Halilović | Stav.ba
“Čuvanje sjećanja na bošnjačke znamenite ličnosti i velikane predstavlja naš dug i zahvalnost za sve što su učinili za svoj narod”, piše na spomen-ploči posvećenoj komandantu odbrane Novog Pazara za vrijeme Drugog svjetskog rata Aćifu Hadžiahmetoviću, postavljenoj prije više od šest godina u glavnom gradskom šetalištu.
Srbijanski mediji i historičari nedavno su najavili da će novim Zakonom o ratnim memorijalima u Srbiji biti uklonjeni svi spomenici i obilježja koja vrijeđaju vjerska i nacionalna osjećanja, historijske tekovine, veličaju fašističke i separatističke ideje u Srbiji. Navodeći da je spisak spomen‑obilježja podugačak, uz naglasak da će biti uklonjeni već najesen, u nizu spomenika raznoraznim četničkim zločincima i vođama bandi, srbijanski mediji izdvojili su spomen-ploču Aćif-efendiji Hadžiahmetoviću u Novom Pazaru i spomenik pripadnicima Oslobodilačke vojske Preševa, Bujanovca i Medveđe (UCPBM) u Preševu.
Javnu podršku da se ukloni spomen-tabla s likom vođe odbrane Novog Pazara tokom Drugog svjetskog rata dao je već 18 godina aktuelan ministar u Beogradu Rasim Ljajić, ističući da tablu nije trebalo ni postavljati.
“Ima ljudi koji misle da je on bio oslobodilac, spasilac, ali je istina da je on bio saradnik okupatora”, izjavio je Ljajić, dodajući da se istim aršinima moraju mjeriti i Aćif-efendija i svi saradnici okupatora, i svi kvislinzi, i četnici, i ustaše… Ljajić je za jedan beogradski provladin list kazao kako je “stvar tu prosta, da to nije samo pitanje zakona, već prije svega pitanje svijesti, interpretacije historije na način na kakav ona jeste”.
Ljajić je, bez obzira na činjenicu da su na svečanosti prilikom postavljanja table Hadžiahmetoviću, zajedno s bošnjačkim liderom u Sandžaku i tadašnjim ministrom u Vladi Srbije Sulejmanom Ugljaninom, prisustvovali njegovi najbliži partijski saradnici, od maja 2012. godine do sada nekoliko puta najavljivao uklanjanje ploče s likom Aćif-efendije. Čak je izjavljivao da je izdat nalog načelniku općinske uprave Novog Pazara da to učini, ali do toga nije došli niti je pokušavano.
Spašavao je i Srbe
Aćif Hadžiahmetović (1887–1945), u narodu poznat kao Aćif-efendija, jedan je od najpoznatijih sandžačkih političara između svjetskih ratova. Rođen je u Novom Pazaru 1887. godine od oca Emin-age i majke Jalduze. Osnovnu školu i ruždiju završio je u Novom Pazaru, a u periodu od 1913. do 1920. godine školuje se u Istanbulu i na turskoj Vojnoj akademiji u Bitolju, poznatoj po tome što je na njoj studirao i osnivač Republike Turske Kemal Atatürk. Nakon završetka studija, stječe zvanje kapetana i 1920. godine vraća se iz Turske u Novi Pazar.
U to vrijeme, nakon osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), i na prostoru Sandžaka dolazi do političkog organiziranja Bošnjaka, osnivanjem ogranka jedne od tada vodećih bošnjačkih stranaka na prostorima bivše Jugoslavije – Džemijet. U uže rukovodstvo te stranke u Novom Pazaru izabrani su tada vodeći novopazarski trgovci i rentijeri Ćamil-beg Ejubegović, Mehmedalija Osmanbegović, Šahsuvar-beg Čavić, Alaga Kiljerdžić, Ejub Ljajić i Ahmet Daca, a za generalnog sekretara Aćif Hadžiahmetović.
Zbog neslaganja i odbijanja saradnje s tadašnjim režimom, da se potčini diktaturi kralja Aleksandra I i Nikole Pašića, i nakon represija prema nehrišćanskom stanovništvu i Bošnjacima, Džemijet je u međuvremenu, 1924. godine, zabranjen. Kao jedna od vodećih ličnosti novopazarskog kraja Aćif Hadžiahmetović, u periodu do početka Drugog svjetskog rata, bit će na raznim položajima: poslanik u Skupštini Kraljevine SHS i Jugoslavije, sreski načelnik, član Vakufske direkcije i Vakufsko-mearifskog sabora u Skoplju.
U prvim ratnim godinama područje Sandžaka ponovo će naći u sferi interesiranja različitih političkih grupacija i pod utjecajem raznih ideoloških koncepcija. Novi Pazar, kao centar regije, već na početku tog rata u nekoliko navrata bit će na meti četničkih napada, što će dovesti do samoorganiziranja lokalnih prvaka i formiranja Odbora za odbranu grada, na čijem će se čelu naći Aćif Hadžiahmetović. U odlučujućim borbama s četničkim jedinicama, koje su u periodu od 4. oktobra do 7. decembra 1941. godine izvršile tri napada na Novi Pazar, Hadžiahmetovićeve snage potpomognute Bošnjacima iz Biševa i s Peštera, te posebno Albancima predvođenih Šabanom Polužom iz Drenice (Kosovo), izvojevale su pobjedu i odbile napade. Za Hadžiahmetovića je karakteristično da je u najtežim trenucima bio spreman na dogovor i pregovaranje.
Predsjednik Društva historičara Sandžaka Esad Rahić u svom djelu Sandžak u Drugom svjetskom ratu, opisujući četničke zločine u Sandžaku i opsadu četnika na Novi Pazar, podvlači da je Aćif Hadžiahmetović ponovo 2. novembra 1941. pozvao u prefekturu nekoliko viđenijih Srba iz Novog Pazara i predložio im da se pošalje delegacija četnicima radi kontakta i nastavljanja pregovora.
“U pismenoj formi je četničkoj komandi dostavljen prijedlog sporazuma o uspostavljanju demarkacione linije koja bi išla linijom: Đurđevi Stupovi – Kosuriće – Ljiljac – Svilanovo – Novopazarska Banja – Brđane – Česmaliju – Vojkoviće i da se svaka strana obaveže da na svojoj teritoriji održava red i mir; da se postigne i sporazum o nenapadanju. Četnički komandant Radomir Cvetić je na ovaj Aćifov prijedlog o uspostavljanju mira i nenapadanju odgovorio ultimatumom da mu odmah preda Novi Pazar. Aćif je onda učinio ono što mu je jedino preostalo – preduzeo je mjere za odbranu grada”, piše Rahić i u istom tekstu navodi da je Hadžiahmetović, na zahtjev partizana, koje je predstavljao Zenun Hasković, da dozvole da uđu u Novi Pazar, odgovorio im da su oni pokušali da pregovaraju sa Srbima i da će i dalje pregovarati i da slobodu saobraćaja ugrožavaju četnici, a ne oni. Osim toga, naglasio je da lokalne vlasti u Deževskom srezu neće dozvoliti nikom da uđe u Novi Pazar.
Rahić je jedan od rijetkih historičara koji naglašava da “ono što se daleko manje zna jeste odnos partizanskih jedinica na ovom prostoru koje su krajem oktobra 1941. godine postigle sporazum sa četnicima da zajednički napadnu na Novi Pazar”.
Ove Rahićeve tvrdnje, uz detaljniji opis i historijske fakte, iznosi i historičar Vukman Ćulafić u Četnička organizacija na terenu Sreza deževskog u toku Drugog svetskog rata.
“Tih dana je Aćif Hadžiahmetović napisao pismo Miladinu Milanoviću, predsjedniku opštine pološke u Vranovini, sreza deževskog, i zahtijevao od njega da utiče na narod da se ne buni i da se ne stvaraju četničke organizacije, jer ako se nešto desi, on, Aćif, neće biti u mogućnosti da spriječi Šiptarima iz Drenice da napadnu na srpski živalj u srezu deževskom. Milanović mu je odgovorio da nema četničkih jedinica na ovoj teritoriji, ali da muslimani bez obzira ko je, ako je Srbin, napadaju ga. Srbi su u to vrijeme osnivali neke seoske straže da čuvaju sela od upada muslimanskih pljačkaških bandi. No, jedna grupa Srba jedne večeri zapalila je 3 muslimanska stoga sijena u selu Vidovu severozapadno od Novog Pazara. Druge večeri su muslimani zapalili neke srpske stogove sijena na granici prema Vidovu. U to vrijeme gomilaju se četnici u Raškoj. Kroz Vranovinu se prenosi vijest da će četnici da napadnu Pazar”, piše Ćulafić.
Aćif Hadžiahmetović zvanično se u Srbiji vodi kao narodni neprijatelj i u srpskoj historiografiji je označen kao jedan od neprijatelja srpskog naroda na području Sandžaka. Nasuprot tome, za Hadžiahmetovića je poznato da je u vrijeme ratnih dana organizirao zaštitu lokalnog srpskog stanovništva, na taj način što je određivao da svaku srpsku kuću ili porodicu čuva bošnjačka porodica. U nekim historijskim izvorima zabilježeno je da je Hadžiahmetović tokom napada na Novi Pazar od osvete albanskih boraca spasio nekoliko stotina Srba tako što ih je sklonio u zgradu suda. U javnoj egzekuciji strijeljan je 21. januara 1945. godine na stratištu novopazarskog naselja Hadžet, s više od 1.500 bošnjačkih patriota. Hadžiahmetović iza sebe nije ostavio muških potomaka.
U centru Novog Pazara tablu s imenom i likom Aćifa Hadžiahmetovića, predsjednika i organizatora odbrane Novog Pazara za vrijeme Drugog svjetskog rata, postavilo je 8. maja Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV). Podsjećamo da je tada, nakon intoniranja himne Bošnjaka u Srbiji Ja sin sam tvoj, spomen-tabla postavljena na mjestu gdje je nekada bila kuća Hadžiahmetovića. Bošnjačko nacionalno vijeće proglasilo je 2012. godinu “godinom bošnjačkog kulturnog naslijeđa” u Srbiji i tim povodom postavilo table na kućama i objektima u kojim su živjele i djelovale znamenite ličnosti iz bošnjačke historije.
Tadašnji predsjednik BNV-a u tehničkom mandatu Esad Džudžo rekao je da je postavljanje spomen-table Hadžiahmetoviću dio duga koji se vraća ovom bošnjačkom velikanu i pisanoj historiji koja počinje od Kulina bana, te da se stvaraju uvjeti da se Sandžak pretvori u jedno mjesto gdje se su se stoljećima susretale bošnjačka i islamska i srpsko-crnogorska, odnosno pravoslavno-kršćanska kultura i način života. Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) je još 13. novembra 2012. godine Višem sudu u Novom Pazaru podnijelo prijedlog za rehabilitaciju rahmetli Aćifa Hadžiahmetovića i poništenje presude Vojnog suda Divizijske vojne oblasti za Sandžak br. 6 od 19. januara 1945. godine, kojom je osuđen na smrt strijeljanjem uz trajni gubitak časnih prava.
Prema dostavljenom odgovoru iz Višeg suda u Novom Pazaru, postupak za rehabilitaciju Hadžiahmetovića prekinut je 9. septembra 2013. godine do pravosnažnog utvrđivanja datuma smrti Aćifa Hadžiahmetovića. Viši sud u Novom Pazaru je, na upit da li je Osnovni sud utvrdio datum smrti imenovanog, odgovorio da ne raspolaže tim podatkom.