Piše: Ahmed Avlijani
Možda najdjeljeniji video ovih dana u Bošnjaka je intervju Milana St. Protića u kojem je genocid u Srebrenici ocijenio kao neoprostiv i nedopustiv.
Također, one koji su počinili taj i mnoge druge zločine, među njima i Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića naziva nemoralnim krvoločnim otpadom.
I tu se potpuno slažem sa njim. Ali…
Šta smo slušali pa nismo čuli kako nam uz tu istinu za koju znamo i mi, i Srbi i cijeli svijet, Milan St. Protić, prilično perfidno, gratis, (pro)daje nekoliko neistina i opasnih podmetačina.
Pa da samo ukažem na njih nekoliko a onda ponovo poslušajte dio intervjua.
Prva i nekoliko puta ponovljena neistina Milana St. Protića je da su se Srbi prvi put u istoriji ogriješili o nekaoga i počinili zločin te da oni nikada ranije to nijesu činili.
Nadam se da nama, čiji očevi i djedovi još pamte srpske zločine iz Drugog svjetskog rata a čija historija bilježi još mnoge sa kraja 19. i početka 20. vijeka, ne traba potanko objašnjavati da je ovo apsolutna neistina.
Zatim, u natavku intervjua, kaže da ga ne interesuju razlozi zbog kojih je počinjen genocid u Srebrenici jer, kako kaže, Srbi ne smiju biti divljaci koji se svete, iz čega proizilazi da je genocid u Srebrenici osvetnički čin i da je njemu, biva, prethodio neki bošnjački genocid nad Srbima.
Koji??? Nema ga, ne postoji bošnjački genocid nad Srbima. Ne postoji ni turski genocid nad Srbima, pošto znam da nas poistovjećuju. To je opasna mitomanska podmetačina koja je najbolji humus za zločine i genocide.
U nastavku, opet perfidno, Milan St. Protić kaže da Srbi, nakon što su počinili zločin u Srebrenici (genocid je jednom, skoro pa stidljivo pomenut) ne mogu ništa da kažu Hrvatima, muslimanima, Albancima, Nijemcima.
Hoće da kaže gospodin Protić da su to narodi koji su činili zločine i od kojoh se zločini očekuju a od Srba, eto, nikad nijesu pa ih tek ovaj čin čini njima sličnim.
Jedna od možda i najopasnijih laži osmišljenih da dahumanizuju muslimane (ovdje i Hrvate i Albance) te da im pripiše neke apstraktne, neznane ili izmišljene zločine.
Ni tu se ne zaustavlja Milan St. Protić već traži da se za 18.000 momaka koji su poginuli pod komandom Ratka Mladića podigne spomenik.
Za šta? Za to što su radili u streljačkom ili koljačkom vodu po bosanskohercegovačkim stratištima Bošnjaka?
Ma nemojte, gospodine Protiću. Možda da, ali ako ćete ga nazvati “Spomenik srama”.
I na kraju Milan St. Protić zaključuje da je general Ratko Mladić trebao da podje sam na sud i da kaže “Sudite mi, ja sam rat izgubio, …”.
Kako, kako? Izgubio? A šta bi, Protiću, bio dobijeni rat? Da je cijela Bosna Republika Srpska ili Republika Srbija? Da Bošnjaka tamo više nema? Tada bi general Mladić bio istinski heroj?
Ma nemojte.