Svako ko prati dešavanja u Islamskoj zajednici u Srbiji zna koliko je čistki bilo u posljednjih petnaest godina i kako se sama institucija ophodila prema uposlenicima čiji su rad i djelovanje na neki način prepoznati kao opasni po sistem ili po političku organizaciju koja je resurse Islamske zajednice koristila dugi niz godina.
Piše: Fahrudin Kladničanin
Zbog ogromnog uticaja na sistem, ali i straha koji su imali od rahmetli muftije Muamera Zukorlića, odluke koje su se donosile uglavnom su bile poštovane, uz minimalna negodovanja, ali najčešće protjerivanja i udaljavanja. Ne ulazim u politička opredjeljenja uposlenika Islamske zajednice, ali analizirajući reakcije u javnosti, jasno se vidi da pojedini od njih imaju određeni kredibilitet među vjernicima i da odluke o njihovim smjenama izazivaju veliko negodovanje.
Izvjesno je da muftija Dudić već neko vrijeme pokušava da zaštiti Islamsku zajednicu od političkog uticaja stranaka iz Sandžaka, posebno Stranke pravde i pomirenja – koja smatra da jedina ima pravo na neposredno upravljanje, kadrovsko postavljanje i korištenje resursa u stranačke svrhe. Okolnosti su se potpuno promijenile; akteri iz Islamske zajednice postali su važni partneri državi i režimu, što je dodatno ojačalo njihovu poziciju i spremnost za aktivne kadrovske promjene unutar zajednice.
Dolazi vrijeme muftije Dudića, koji trenutno prolazi kroz izuzetno težak period – izložen je javnim etiketiranjima, kritikama zbog svojih odluka, aktivnoj podršci predsjedniku Vučiću, kao i različitim kvalifikacijama koje, moramo priznati, dobro podnosi. Dudić pokazuje određenu odlučnost da umanji uticaj i ukloni iz sistema Islamske zajednice one aktere i kolektive koje smatra problematičnim i potencijalno opasnim po njen integritet, što postepeno doprinosi uspostavljanju rahatnijeg sistema za IZ.
Indikativne su i javne kritike koje se usmjeravaju prema Islamskoj zajednici i muftiji Dudiću, posebno od strane portala i botovskih profila koji djeluju kao dio “pješadijskih formacija” Stranke pravde i pomirenja. Čini se da ta stranka uviđa kako joj određene stvari polako izmiču kontroli kada je IZ u pitanju. Naravno, sve je podložno kritičkom preispitivanju, ali nije ni malo jednostavna situacija u IZ – mnogo se grešilo, baš mnogo.