Povodom dobivanja statusa nacionalne manjine u intervjuu za Stav Fatmir Bači govori o životu Bošnjaka u Albaniji, onome kroz šta su prošli kroz više od 150 godina u toj zemlji, kako su sačuvali svoj identitet, te očekivanjima od matice. Među istaknutim Bošnjacima Albanije ima istaknutih intelektualaca, univerzitetskih profesora, političara, umjetnika, novinara, sportista…
Razgovarao: Medin HALILOVIĆ, dopisnik “Stava” iz Novog Pazara
Bošnjaci u Albaniji dobili su sredinom oktobra mjeseca ove godine status nacionalne manjine pošto je usvojen Zakon o zaštiti nacionalnih manjina u Republici Albaniji. Bošnjaci, kao i Srbi, Crnogorci, Makedonci, Grci, Vlasi, Romi, Egipćani i Bugari u toj zemlji, stekli su pravo na nacionalno opredjeljenje i izučavanje maternjeg jezika. O Bošnjacima u Albaniji u matici Bosni i Hercegovini, a i šire, do sada se nije puno znalo. Nakon austrougarske aneksije BiH i odlaska Osmanlija, grupa Bošnjaka iz okoline Mostara, Počitelja, Ljubuškog i Čapljine došla je još 1878. godine u albansku luku Durrës i nastanila se u području grada Shijaka.
U Albaniji, prema nekim procjenama, danas živi oko 20.000 Bošnjaka. Fatmir Bači poznati je književnik u Albaniji, kao četvrta generacija Bošnjaka rođena u toj zemlji, a koji već nekoliko godina živi i radi u Novom Pazaru. Akademik Fatmir Bači porijeklom je od Bačića iz Počitelja. Na albanskom ima objavljenih sedam knjiga, piše i tečno govori bosanski. U intervjuu za Stav Fatmir Bači govori o životu Bošnjaka u Albaniji, onome kroz šta su prošli kroz više od 150 godina u toj zemlji, kako su sačuvali svoj identitet, te očekivanjima od matice. Bošnjaci čine polovinu stanovništva općine Shijak u Durrësu i većinski žive u dva obližnja sela, odnosno Borakë i Koxhas, od turskog “koca – veliko”. Iz ta dva sela, prema riječima Bačija, potječu najobrazovaniji ljudi u Albaniji. Među istaknutim Bošnjacima Albanije ima istaknutih intelektualaca, univerzitetskih profesora, političara, umjetnika, novinara, sportista…
Otkud Bošnjaci u Albaniji?
– Bošnjaci Albanije nikad nisu bili nešto drugo. Uvijek su bili Bošnjaci. Ja sam odrastao kao Bošnjak. Uvijek su bili Bošnjaci i “muhadžiri”. Ova dva imena upotrebljavana su za nas. Imamo preko pedeset prezimena u Albaniji. Kada je Bosna pala pod Austro-Ugarsku, uglavnom oni koji su bili buntovnici, većina je došla iz Mostara, Ljubuškog, Čapljine, Počitelja… Tu je bio najviši pritisak zbog blizine granice s Hrvatskom. Suštinski je to da se, poslije Berlinskog kongresa, desio dogovor između dviju imperija, pošto se pobuna (protiv Austro-Ugarske) nastavila 2-3 godine i dolazak Bošnjaka (u Albaniju) trajao je do 1887. godine. Pošli su osmanskim brodovima i, kada su došli u Durrës i ta sela između glavnog grada Tirane i najveće luke, koja su i najljepša mjesta u Albaniji, brod je stao u luku kao usputnu stanicu. Pitali su se šta je to, odgovorili su im da je Turska, jer je Albanija još bila u okviru Osmanlijske države, i neki su sišli, a neki nastavili. Ti što su sišli bili su naši. Selo su nazvali Boravak, pa je zbog albanskog boravak postao Borakë. Oni koji su htjeli iskrcali su se i dobili su zemljište, dočekali su ih onako kako muslimani dočekuju muhadžire. Prihvatili su nas vrlo dobro jer je tada cijeli ambijent bio muslimanski.
Opširnije na portalu Stav.ba.