Novinari i medijski profesionalci u Sandžaku obilježavaju 1. februar kao Dan sandžačkog novinarstva. Ovaj datum odabran je u znak sjećanja na 1. februar 1932. godine, kada je u Prijepolju objavljen prvi broj lista “Sandžak”. Iako se ovaj list smatra početkom novinarstva u regiji, medijska tradicija u Sandžaku je starija. Posebno treba spomenuti list “Hak”, koji je pokrenula stranka Džemijet 1922. godine.
Piše: Teufik Tahirbegović
List “Sandžak” iz 1932. godine predstavlja svijetli primjer kvalitetnog novinarstva, kako po sadržaju, tako i po doprinosu društvu. Dok su današnji mediji, posebno lokalne televizije, često postali platforme za stranačka glasila s ograničenim sadržajem i nedostatkom dijaloga, “Sandžak” je ostavio traga kao medij koji je promovirao slobodu izražavanja i progresivne ideje.
Tokom šest godina izlaženja (1932-1938) u Kraljevini Jugoslaviji, lista “Sandžak” surađivao je s najuglednijim intelektualcima i političarima tog vremena. Među suradnicima bili su profesori Beogradskog univerziteta i lideri opozicionih stranaka, što je činilo list centrom progresivnih ideja.
Već u prvim brojevima, osnivači lista su se putem javnog proglasa “Sandžaklijama i prijateljima Sandžaka” obratili javnosti, istaknuvši svoju programsku orijentaciju. Cilj im je bio da kroz list izraze javni život Sandžaka, potaknu ljude na uključivanje u društvene poslove i unesu duhovni život u gradove i sela.
“Sandžak” je pokrenut ne kao medij koji će sam rješavati sve probleme, već kao platforma koja će podsticati i povezivati one koji žele raditi na napretku regije. Pokretači lista su težili integraciji svih progresivnih snaga oko svoje opozicione političke platforme, što je bio hrabar potez u vrijeme diktature kralja Aleksandra Karađorđevića.
Uprkos materijalnim i političkim teškoćama, “Sandžak” je uspijevao opstati zahvaljujući podršci svojih pokretača, pretplatnika i donatora. Glavni urednik Milivoje Žugić čak je prodao dio svoje imovine kako bi osigurao finansijska sredstva za izlaženje lista.
List se štampao u Užicu, a rukopisi su prolazili kroz strogu cenzuru. Da bi zaobišli ograničenja, redakcija je često mijenjala sadržaj nakon odobrenja, tako da bi samo mali broj primjeraka odgovarao cenzurisanom materijalu, dok bi većina tiraža sadržavala slobodnije i progresivnije tekstove.
Ovaj historijski medijski poduhvat ostaje simbol borbe za slobodu riječi i društveni napredak, a Dan sandžačkog novinarstva podsjeća na važnost ovih vrijednosti i danas.
Izvor: Sandzacke.rs