Pompezno najavljivani “bošnjački samit” Elmedina Konakovića, to je već sada evidentno, doživio je debakl. Nijedan ozbiljan zvaničnik, političar, državnik nije se diletantu odazvao na poziv. Nije bilo člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka, federalnog premijera, predsjednika najveće bošnjačke stranke, poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a nisu došli ni najrelevantniji politički i vjerski lideri Bošnjaka regiona.
I nije to nikoga ni iznenadilo ni začudilo, budući da je sama ideja nezrela i neozbiljna, sastanak traljavo pripremljen, a i sazvan od čovjeka koji nije smio i mogao biti njegov inicijator i domaćin iz najmanje tri razloga: prvo zato što je šef stranke koja na izborima nije osvojila ni osamdeset hiljada glasova (tri puta manje od SDA), drugo jer je svojim djelovanjem Bošnjacima oduzeo status političkog naroda u njihovoj vlastitoj domovini i treće – zato što je morao biti svjestan da za njim niko ozbiljan neće krenuti. Samo se debakl i mogao očekivati.
Ali jedna je stvar pomalo začudila, Konaković i njegovi gosti, iako su šetali Baščaršijom i slikali se kod Sebilja, samo 300 metara od Kovača, nisu obišli šehidsko mezarje, na kojem uz svoje borce, bosanske šehide, leže prvi predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, komandant Armije RBiH Rasim Delić i drugi veliki sinovi bošnjačkoga naroda.
Svakome ko je iole upućen u prošlost i ko se ne educira samo na Wikipediji, iako i ondje ima dovoljno informacija, jasno je da bez političke borbe i oružane odbrane, a obje ih je predvodio prvi bosanskohercegovački predsjednik i vrhovni komandant Alija Izetbegović, danas se okupljeni kod Sebilja ne bi mogli ni izjašnjavati kao Bošnjaci, a kamo li obavljati ministarske funkcije.
Vjerujemo da bi gosti iz regije rado posjetili Kovače, ali za protokol propalog sastanka zadužen je bio domaćin Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, piše Stav.