Rasim Ljajić, ministar trgovine, turizma i telekomunikacija, kao tinejdžer, poslije prve godine srednje škole, s majstorom Asimom nadničio je na gradilištu u Pazaru, gdje je miješao malter i nosio cigle, piše Kurir.
Rasim kaže da se nije rodio u fotelji. Morao je još kao tinejdžer da zavrne rukave i zaradi svoj dinar, a prvi posao mu je, ni manje ni više, bio – miješanje maltera!
Ljajić kaže da mu rad na građevini nije teško padao, ali se i prisjeća jedne situacije koja je za dlaku mogla da bude kobna.
“Bukvalno sam mogao da poginem, malo je falilo. Izgubio sam ravnotežu na ploči kuće, zateturao se, i da nije pored mene bio vlasnik kuće koju smo gradili, pao bih s velike visine. Čovjek me je bukvalno u letu zadržao”, prepričava Ljajić ovaj nemili događaj iz davnih osamdesetih.
Ljetnji raspust poslije prve godine srednje škole iskoristio je za rad na građevini.
“Moj tadašnji komšija u Pazaru, Asim se zove, bavio se građevinom i često je tako skupljao klince iz komšiluka da pomažu za dnevnicu. Tako sam i ja na raspustu poslije prve godine počeo s njim da radim. Miješao sam malter, nosio cigle, sve što je trebalo. Dnevnica je bila, čini mi se, negdje oko 50 maraka”, prisjeća se Ljajić.
Kako kaže, cijelo ljeto je proveo na gradilištu.
“Nisam išao baš svaki dan, nego kad je bilo posla. Lijepo su mi došle te pare i nije mi teško padalo, samo da nije bilo te strašne situacije. Stvarno sam mogao da poginem”, kaže Ljajić.
Inače, to mu nije bio jedini posao u mladosti.
“Dok sam studirao, svakog ljeta sam dolazio u Pazar i radio u prodavnici koju su moji držali”, kaže Ljajić.