Po meni je manji problem sam pravopis, a veći u shvatanju i nerazumijevanju pravopisa, s jedne strane, i u neprimjenjivanju i shvatanju da se u pravopisu mogu naći stvari koje se ne mogu naći u pravopisu, s druge strane. One se traže u gramatikama, rječnicima, a pravopis je jedan zakonski akt, a ne autorsko djelo.
Naš je čovjek pogrešno naštiman i svu svoju jezičku i gramatičku svijest usmjerava ka pravopisu, misleći da je to rješenje svih problema. On je samo praktično rješenje, a nikako rješenje u odnosu na jedan jezik. Nisam imao priliku prelistati novi pravopis Senahida Halilovića, ali svojevremeno je on uradio pravopis koji ima dosta propusta, a to je rezultat bosnistike koja u to doba nije bila razvijena. Mi u BANU započeli smo izradu Pravopisa bosanskoga jezika s pravopisnom komisijom.
Svjesni smo svih praznina i šupljina koje postojeći naš pravopis ima, a to su šupljine i naše nauke koja nema dovoljno podrške od države i odgovornih institucija. Također, postoji i nerazumijevanje i defanziva medija koji uporno odbijaju primjenjivati jednu normu koja je kod nas ipak definirana. Postoje tu i politiziranja, pa i kompleksi, stalno se vrtimo u isti krug. Bez mehanizma primjene norme jednog jezika, slaba je fajda od toga svega. Bosanski jezik se kod nas i dalje shvata kao neko tobožnje zatvaranje. Treba sačekati da jezik uspostavi ravnotežu, a i da je naruši. Niko to ne može forsirati. A normativac sve to treba da prati i da na osnovu toga radi. Onaj pravopis iz 1996. godine bio je prepun i krcat nekih oblika jer je tada sve bilo nesigurno, i sama bosnistika je bila u povojima. Tada se mnogo toga nije znalo. Sada, za 25 godina, sve je to uznapredovalo i javile su se mogućnosti da se neke stvari preciznije riješe.
To je sve stvar struke, lingvistike i nauke, i treba ih ostaviti da rade svoj posao. S druge strane, mi uopće nemamo zakon o jeziku i ne postoje sankcije. Također, ne postoje obaveze primjene jezika. Mi plutamo u nekom prostoru koji je nedefiniran što se tiče normiranja. Teško je tu stvari objasniti kada već unaprijed imate protivljenja i miješanje ljudi koji su toliko daleko od struke. Nevolja pravopisa jeste u tome što, ponavljam, nije autorsko djelo. Gramatika može biti autorsko djelo, rječnik također, ali pravopis je stvar konsenzusa, šire razrade i pisane tradicije. Pravopis treba da radi pravopisna komisija, ali zaista da ga uradi, a ne da ga samo potpiše.
Tu treba angažirati veći broj ljudi. Mislim da treba spomenuti da naši ljudi i ne znaju da je rječnik i bogatstvo, i književnost, i norma, i sve imate u tome. Ne, našim ljudima treba pravopis i oni misle da je to vrhunsko djelo neke lingvističke nauke, što je smiješna stvar. Meni je sve to apsolutno poznato, a u principu podržavam napore svih ljudi u poboljšavanju onoga što je norma bosanskog jezika.
Mi smo Senahidu ponudili da bude član komisije u izradi pravopisa akademije BANU-a kako bi iskoristio svoju kompetenciju koliko može. On nije pristao. Mi smo okupili skoro kompletan kadar kako bismo radili na ovom projektu. On vjerovatno ima neke svoje razloge, u koje ja sada ne želim ulaziti.
Prof. dr. Dževad Jahić je profesor bosanskog jezika, autor gramatike i rječnika bosanskog jezika