Ovih dana iz štampe je izašao specijalni broj časopisa Bošnjačka riječ u izdanju Centra za bošnjačke studije (CBS) iz Tutina, koji sadržajno predstavlja omaž i svjedočanstvo o procesima obnove i uspostavljanja bošnjačkog sistema vrijednosti u Sandžaku u periodu od 2004. do 2014. godine.
Razgovaro: Nedžad Smailagić
Centar za bošnjačke studije 21. februara, na Međunarodni dan maternjeg jezika i Dan školstva na bosanskom jeziku u Sandžaku, u Novom Pazaru organizira okrugli stol na temu “Bošnjački preporod u Sandžaku” i promociju ovog specijalnog broja časopisa Bošnjačka riječ.
Ovaj broj Bošnjačke riječi čini brižljivo biran izbor tekstova i fotografija o periodu od konstituisanja prvog saziva Bošnjačkog nacionalnog vijeća, 6. septembra 2003. godine, a zapravo obrađuje tematiku procesa od 20. oktobra 2004. godine, kada je održan prvi Javni čas bosanskoga jezika u osnovnoj školi “Dr. Ibrahim Bakić“u Ljeskovi, u tutinskoj općini na Pešteri.
Gledajući sa današnje distance, čini se da 2013. godina predstavlja osnovnu prekretnicu u procesima unapređivanja položaja Bošnjaka u Srbiji i ostvarivanja njihovih prava. Kruna svih aktivnosti u procesu implemantacije modela nastave na maternjem jeziku za Bošnajke u Sandžaku, kao ključnog mehanizma zaštite i očuvanja nacionalnog identiteta, jeste održavanje Javnog časa u modelu cjelokupne nastave na bosanskom jeziku 21. februara 2013. godine, koji je kasnije proglašen za Dan školstva na bosanskom jeziku u Sandžaku.
To je trenutak početka redovne, cjelokupne nastave na bosanskom jeziku u predškolskom odgoju, te prvom i petom razredu osnovnog obrazovanja i u prvom razredu srednjih škola u većini obrazovnih ustanova u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici i Prijepolju, a simbolično odžavanjem Javnog časa bosanskog jezika 2. septembra 2013. godine u Osnovnoj školi u Novom Pazaru, u naselju Selakovac, koja od tada nosi ime “Avdo Međedović”.
O ovoj tematici, ali i aktuelnom društvenom i političkom trenutku u Sandžaku, razgovarali smo sa direktrom Centra za bošnjačke studije Esadom Džudžom, koji je godinama kao čelnik u Bošnjačkom nacionalnom vijeću rukovodio procesima ostvarivanja naconalnih prava sandžačkih Bošnjaka.
Obnova i uspostavljanje bošnjačkog sistema vrijednosti u Sandžaku
SANDŽAČKE: Nakon godina odbijanja vlasti, 21. februrara 2013. godine počela je primjena odluke Vlade Srbije o uvođenju bosanskog jezika u nastavni proces, tačnije održan je prvi Javni čas nastave na bosanskom, koji je kasnije proglašen Danom školstva na bosanskom jeziku u Sandžaku. U izjavi za medije tada ste ocijenili da to simbolički predstavlja “kraj asimilacije Bošnjaka u Srbiji”. Je li to bio trenutak kulminacije procesa, koje danas označavate bošnjačkim preporodom u Sandžaku, što je i tema najavljenog okruglog stola?
DŽUDŽO: Svakako, 2. septembar 2013. godine predstavlja jedan od najznačajnijih datuma u modernoj historiji bošnjačkog naroda u Sandžaku, a ja mislim i za cijeli bošnjački korpus. Naime, bio je to podsticaj i ohrabrenje za naše sunarodnike u domovinskim zemljama, pa i u samoj Bosni i Hercegovini. Tome je predhodio period uigravanja timova, podizanje kapaciteta zajednice i podizanja svijesti o značaju identitetskih pitanja za opstanak jednog naroda, i naravno učvrćivanje samopouzdanja svakog pojedinca da se može samo danonoćnim radom i znanjem postići cilj, koji smo postavili.
Prema istraživanju, u tom procesu učestvovalo je oko 75.000 Bošnjakinja i Bošnjaka, što neposredno, što posredno što se tiče samo odlučivanja o uvođenju modela cjelokupne nastave na bosanskom jeziku, dakle od 20. oktobra 2004. godine do 2. septembra 2013. godine. Taj projekat, od jedne relevantne međunarodne institucije, ocijenjen je kao najznačajniji manjinski projekat u Jugoistočnoj Evropi u tom periodu od 2004 – 2014. godine. Otuda i sam naslov ovoga specijalnog izdanja časopisa Bošnjačka riječ.
SANDŽAČKE: Dio javnosti u Novom Pazaru tada smatrao je i javno govorio da će uvođenje nastave na bosanskom doprinijeti segregaciji i podjeli djece u sandžačkim školama. Javile su se brojne opstrukcije tog procesa ostvarivanja prava Bošnjaka da se školuju na maternjem jeziku, kako od strane države. ali i od dijela pripadnika bošnjačkog korpusa. Šta se zapravo desilo i kako ste uprkos brojnim preprekama ipak uspjeli u cijelom procesu implementacije nastave na bosanskom u Sandžaku?
DŽUDŽO: Dakle, govorimo o samopouzdanju. Tada, u septembru 2012. godine, nakon Peticije o uvođenju cjelokupne nastave na bosanskom jeziku, koju je potpisalo 11.837 Bošnjakinja i Bošnjaka, počela je prava kampanja, pa rekao bih i histerija dirigovana od strane beogradskih medija i dužnosnika, pa do lokalnih vladinih i nevladinih organizacija, čak u jednom trenutku i same misije OSCE, što je fenomen. Tome su poklekli i neki ljudi u mom najužem timu. Aktivno smo se suprostavili tome snagom argumenata iz međunarodnog i domicilnog prava, a prije svega snagom svoga uvjerenja, da smo to dužni i da je pravo vrijeme za takav poduhvat. I uspjeli smo.
“Kada je Ugljanin postao ministar, pokušali su blokirati proces, ali nisu uspjeli”
SANDŽAČKE: Često ste u svojim javnim istupima 2010. i 2011. godinu označavali kao godine “zaustavljanja procesa ostvarivanja prava Bošnjaka u Srbiji”. Šta se tih godina zapravo dešavalo, zašto ste ih tako označili?
DŽUDŽO: To je period kada je gospodin Ugljanin postao ministar u Vladi Republike Srbije, i oni su zaista pokušali blokirati taj proces započet 2004. godine, ali u tome nisu uspjeli. O tome svjedoči dvotomna studija “Zaustavljeni proces 2009-2011. godine”. Meni lično to je bio dodatni motiv i snaga da se tome još aktivnije suprostavimo, u čemu sam imao bezrezervnu podršku mojih saradnika i većine naših sunarodnika.
SANDŽAČKE: Godina 2005. izuzetno je značajna za proces ostvarivanja ključnih identitarnih pitanja bošnjačke zajednice u Srbiji jer tada dolazi do ozakonjenja grba i zastave sandžačkih Bošnjaka i utvrđivanja nacionalnih blagdana. Također, naredne 2006. došlo je do zakonskog utvrđivanje tradicionalnih kulturnih manifestacija i nacionalnih nagrada. Uspješno ste rukovodili svim tim, procesima ostvarivanja prava, uz žestoke otpore, opstrukcije i osporavanje bošnjačkog identiteta, koji još uvijek postoje kod prosvjetnih, crkvenih i akademskih krugova u Srbiji. Recite nam nešto više o tome kako je sve to izgledalo i kako su tekli ti procesi?
DŽUDŽO: Moram reći da nije bilo lahko. Trebalo je mnogo napora i traženje saveznika u međunarodnoj zajednici, a i kod domaćih vlasti. Tada je premijer bio Vojislav Koštunica, a ministar prosvjete Slobodan Vuksanović, a ja sam u to vrijeme obnašao funkcije potpredsjednika Narodne Skupštine Republike Srbije i predsjednika Odbora za ljudska i manjinska prava, što mi je davalo dodatnu snagu i moć. Bio je to dobar miks znanja, hrabrosti u periodu kada je Srbija polagale neke važne testove za svoj legitimitet i vraćanje na međunarodnu scenu, nakon svega što je prije toga urađeno i Srbija bila izbačena iz svih međunarodnih organizacija i institucija zbog masovnih zločina i zločina genocida nad Bošnjacima. Trebalo je to iskoristiti i mi smo to učinili prekinuvši stoljetni proces asimilacije i denacionalizacije našeg naroda.
“Ne očekujem od ovakvog sastava BNV ništa dobro za Bošnjake”
SANDŽAČKE: Javnost u Sandžaku s pažnjom prati funkcionisanje novog saziva BNV, formiranog na osnovu sporazuma SPP i SDA Sandžaka. Očekuju se konkretni rezultati njihovih predizbornih obećanja. Smatrate li da takva koalicija može opstati i da li ovaj saziv ima kapaciteta da realizuje aktivnosti i projekte u nadlježnosti Vijeća?
DŽUDŽO: Jedan od mojih motiva da uđem u izbornu kampanju za novi saziv BNV jeste bio da svojom retorikom i narativom budem podrška onim listama koje žele postići minimalni nacionalni konsenzus u Sandžaku i deblokirati ostvarivanje individualnih i kolektivnih prava bošnjačke nacionalne zajednice, čemu svjedočimo naročito u posljednje četiri godine. Na žalost, prevario sam se u procjeni i praktično odustao od ambicije da mogu nešto promijeniti ulaskom nekoliko dokazanih intelektualaca i boraca za nacionalna prava svoga naroda, koji su bili kandidati na Bošnjačkoj listi koju sam predvodio. Ne očekujem od ovakvog sastava Vijeća ništa dobro za Bošnjake.
SANDŽAČKE: BNV je tokom svog prethodnog manadata bilo evidentno politizovano i stavljeno u funkciju jedne političke opcije u Sandžaku. Često se tokom kampanje govorilo nužnosti njegove depolitizacije, a i sada čujemo obećanja aktuelnog rukovodstva da će ono biti depolitizovano, kako bi postalo mjesto okupljanja i djelovanja svih bošnjačkih političkih opcija, intelektualaca i aktivista nevladinog sektora. Da li vjerujete da će BNV, koje je formirano dogovorom dveju političkih opcija, zaista biti departizovano i da će otvoriti vrata za sve bošnjačke intelektualce?
DŽUDŽO: Ne mislim da će ovakav saziv BNV išta učiniti na unaprijeđenju onoga što smo mi zaokružili do 2014. godine, a što se tiče nekih segmenata u školstvu, s teškom mukom i naporom pojedinaca, i do 2018. godine. Bila je dobra šansa da se to učini, počev od usklađivanja naziva ulica, trgova, kulturnih i obrazovnih ustanova, pa do uvođenja studijskog programa bosnistike na Novopazarskom univerzitetu. Oni čak ne pokazuju ni intersovanje za takvo što, a mislim da nemaju ni znanja ni kapaciteta za bilo što.
“Vijeće je postalo Vučićev plijen”
SANDŽAČKE: Da li smatrate da je prilikom formiranja aktuelnog saziva BNV propuštena priika postizanja bošnjačkog jedinstva formiranjem većine kroz participaciju svih izbornih lista koje su osvojile vijećničke mandate. Dijelite li stav da je na sceni politika dveju političkih opcija protiv treće, konkretno protiv liste SDP koja se kao pobjednik proteklih izbora našla u opoziciji u Vijeću?
DŽUDŽO: Bila je ozbiljna šansa da se napravi dogovor sve tri partijske liste koje su učestvovale na izborima, ali se bojim da se dogovorom dvije liste ne uruši sve ono što je već postignuto. Zapravo, desilo ono za šta sam lažno optuživan i Vijeće je upravo postalo Vučićev plijen, čime je betoniran sraman nivo na koji je BNV svedeno, a koje se u međuvremenu od internacionalnog brenda pretvorilo u udruženje za povremeno slikanje i namirivanje usko partijskih ambicija pojedinaca.
Ukratko, uspjeh se ne prašta, ali ja ću nastaviti u okviru programa CBS-a da se borim da sačuvam od zaborava i da ohrabrim druge da se bave bošnjačkom kulturom i obrazovanjem, pogotovo kroz časopis Bošnjačka riječ.
Izvor: Sandzacke.rs